mojepcelarenje

SVE O PČELAMA, PČELINJIM PROIZOVODIMA I PČELARSKA OPREMA. SVE NA JEDNOM MJESTU. ORIGINALNO, KVALITETNO, ZDRAVO, PRIRODNO, DOMAĆE I JAKO POVOLJNO. MOJI OGLASI: PRODAJA MEDA, PROPOLISA, POLENA I OSTALIH PČELINJIH PROZIVODA.

13.08.2016.

BLOG SE NEĆE UREĐIVATI DO DALJNJEG

BLOG SE NEĆE UREĐIVATI DO DALJNJEG

04.06.2010.

Blog se neće uređivati do doljnjeg

PČELINJI PROIZVODI I OPREMA - MLADI ROJEVI,PČELE SA KOŠNICAMA,LR RAMOVI,MED,PROPOLIS,ŠVEDSKA GRENČICA. SVE NA JEDNOM MJESTU. POVOLJNO!

24.11.2009.

Propolis kapi 30% - boca 30ml

Prodajem propolis kapi 30%. Boca od 30ml .
Sarajevo.

SVOJSTVA:
Propolis je prirodni antibiotik i bakteriostatik.
Čuva zdravlje, jača imunitet, ublažava tegobe u slučajevima gripe, raznih oblika viroza, upalnih procesa ždrijela i usne šupljine.
Posebnost proplisa je da bakterije ne njega ne stvaraju rezistentnost.
Uspješno suzbija virus herpesa, te preventivno djeluje kod upale grla i paradentoze. Uklanja otekline kod zubobolje, potiče cirkulaciju krvi i epitelizaciju lakših opekotina i površinskih ranica.
.

NAČIN PRIMJENE:
Dva puta dnevno 10-15 kapi s toplim čajem ili na kocki šećera.
Kod začepljenog nosa, natopiti komadić vate i udisati.

PAKIRANJE:
20 i 30 ml

Kontakt na broj:
http://mojepcelarenje.blogger.ba/
E-mail: pcelar_sarajevo@yahoo.com

Propolis je proizvod pčela izuzetnih osobina za zdravlje. Pčele skupljaju biljnu smolu sa pupoljaka određenog drveća i grmlja, posebice nekih kao brezovih. Biljna smola tvori "film", koji obavijen oko pupoljka tvori zaštitu od vanjskih nepovoljnih utjecaja. Upravo ta smola, glavna je "sirovina" od koje pčele proizvode propolis a koji im služi za "dezinfekciju" unutrašnjosti košnice. Njime zaptivaju pukotine, pokrivaju zaprljane dijelove košnice i slično. Ukoliko u košnicu dođe miš, rovčica ili neki drugi uljez kojega pčele usmrte a ne mogu ga izbaciti iz košnice, propolisom ga balzamiraju i tako spriječe zagađenje koje bi nastalo razgradnjom. Propolis se najčešće koristi otopljen u alkoholu. Djeluje antivirusno, antibakterijski i lagano anestetski. Propolis u ljudskom organizmu djeluje i kao biostimulator jer posebno stimulira antitijela pa se preporučuje za jačanje imunološkog sistema organizma a u stomatologiji kao izvanredno sredstvo za jačanje i liječenje zubnog mesa. Često se primjenjuje i pomiješan s medom ili peludom odnosno u smjesama sa ekstraktima ljekovitog bilja. Propolis je smolaste konzistencije, smeđe-crvene do tamnozelene boje i slabog mirisa.

24.11.2009.

PROPOLIS odlična preventiva protiv virusa, bakterija i jača imunitet

Za šta se upotrebljava propolis?

Terapija medom i pčelinjim proizvodima (propolis, matični mliječ, polen) naziva se apiterapija. Propolis je prirodni proizvod koji se tradicionalno koristi preko 2000 godina. Proizvode ga pčele i njime oblažu tavanicu košnice, i na taj način je dezinfikuju.

Propolis se koristi kod:

  • prehlada i gripa, kod bakterijskih infekcija gornjih disajnih puteva, kod sinuzitisa, pojačane sekrecije sluzokože nosa, kao imunostimulator (u obliku kapi, kapsula)
  • kod neprijatnog daha iz usta, upalnih procesa grla i usne duplje, afti (u obliku spreja)
  • kod herpesa, rana, ekcema, posekotina, opekotina (u obliku gela)
  • kod paradentoze, paradentopatije (u obliku spreja)
  • gastritis, kolitis (u obliku kapi)
  • kod pojačanog vaginalnog sekreta (u obliku vaginaleta)

 

Propolis se primjenjuje i u preventivi kod upalnih procesa uha, grla, nosa, usne duplje, gornjih disajnih puteva, za podizanje opšte otpornosti organizma. Propolis se može koristiti kao prva linija odbrane kod bakterijskih infekcija, pre nego se pribegne antibiotskim lekovima. Uzroci prehlada i gripa nisu bakterije, nego virusi pa je u tom slučaju bolje koristiti propolis, jer on ima antivirotsko dejstvo. A pošto se često mešaju virusne i bakterijske infekcije, i antibiotici nepotrebno koriste i kod virusnih infekcija (antibiotici ne deluju na viruse), najbolje bi bilo prvo se odlučiti za upotrebu propolisa jer on ima šire dejstvo, a potom ako treba pribeći antibioticima.

Kako dijeluje propolis?

Propolis ispoljava:

  • antibakterijsko dejstvo (sprečava razvoj i širenje bakterija Strptococus, Bacilus, Salmonella...)
  • antivirusno dejstvo (deluje protiv herpes virusa tip I)
  • antigljivično dejstvo (na Candidu albicans, C. tropicalis, C.krusi, C. guillermondi)
  • antiseptično dejstvo (dezinfikujuće)
  • lokalno anestetičko (smanjuje bol)
  • blago antioksidaciono dejstvo (štiti od dejstva slobodnih radikala)

 

Kako se uzima propolis?

Kapi propolisa se koriste obično oko 20 kapi se nakaplje u vodu, na kašičicu meda ili kocku šećera i uzima 2-3 puta dnevno. Kod primene spreja za usta, potrebno je propolis naprskati direktno na bolno mesto ili na ranice, u slučaju afti. Od propolisa se može napraviti i rastvor za ispiranje usta kod infekcija. Sprej za nos na bazi propolisa, koristi se nekoliko puta dnevno po potrebi, a za razliku od lekova ne dovodi do stvaranja navike posle duže upotrebe. Gel propolisa se koristi kod površinskih rana, posekotina, ekcema, herpes virusa, a maže se 2-3 puta u toku dana. Masti na bazi propolisa i lekovitog bilja se koriste kod suve kože, za regeneraciju kože, kod hemoroida... Vaginalete propolisa se primenjuju kod pojačanog vaginalnog sekreta i kao vaginalni antiseptik

PČELINJI PROIZVOD      SASTAV  
MED razne organske kiseline kao što su jabučna, limunska, octena, mravlja, jantarna ,vitamini, fermenti, minerali, pigmenti, vosak, aminokiseline, više alkohole, inulin, hormone, razne derivate klorofila
VOSAK alkohol, ester, ugljikovodik, masne kiseline, flavon
PROPOLIS smole, balzami, eterična ulja, pelud, vosak, terpen, mineralne tvari
MATIČNA MLIJEČ dvije trećine vode, desetinu dušičnih spojeva (aminokiselina), skoro desetinu šećera, malo masti, puno vitamina od kojih posebno B kompleksa a zatim i vitamina A, C, D i E. Matična mliječ sadrži i minerale, antibiotske sastojke i određene količine neistraženih sastojaka.


24.11.2009.

Švedska grenčica (gorčica-grančica)

Ljekovita svojstva
Lekovita moć ove biljke je čudesna, i zato se preporučuje svima za ublažavanje bolova i očuvanje zdravlja.

Koristi se za regulisanje metabolizma i jačanje imuniteta, za normalizaciju probave. Djeluje blago umirujuće, poboljšava cirkulaciju i čišćenje krvi, pospješuje izlučivanje tečnosti, što pomaže kod upale bubrega, bešike i uopšte protiv bakterija u mokraći i stvaranja kamena u bubregu i žuči. Također, ona djeluje protiv cista, mioma i tumora i smanjuje osjetljivost organizma kod svih vidova alergija.

ImageŠvedska grenčica otklanja mučninu, a pomaže i kod bolnih menstruacija i tegoba u menopauzi. Kapi švedske grenčice uklanjaju ožiljke i izvlače temperaturu. Ljekovito dejstvo pokazalo se i kod problema sa očima kao što su suzenje, zamućenje, crvenilo i bolovi. Preventivno ujutru i uveče treba piti po jednu kafenu kašiku razblaženih kapi. U slučaju tegoba bilo koje vrste treba uzimati tri kafene kašike dnevno, također razblažene.

Obloga od švedske grenčice
Zavisno od veličine oboljelog mjesta, uzmite komad vate ili gaze, ovlažite švedskom grenčicom i stavite kao oblogu. Prije toga u kožu utrljajte svinjsku mast ili mast od nevena. Na to stavite foliju koja treba da čuva rublje od zamašćivanja. Tek tada se sve poveže maramom ili zavojem. Zavisno od oboljenja, obloga se drži dva do četiri sata. Po mogućnošću oblogu stavite i tokom noći. Kada se obloga skine, kožu pospite puderom. Ako se kod osetljivih osoba pojavi crvenilo, obloge treba držati kratko.

I to nije sve ...
Ukoliko pomirišete švedsku grenčicu ili je udahnete nekoliko puta ili je pak stavite na tjeme, nestat će vrtoglavica i bolovi. Kod zubobolje dodajte jednu kašiku u malo vode, tečnost zadržite nekoliko trenutaka u ustima ili bolni zub namočite ovlaženom krpom.

ImageAko vas muče mjehurići na jeziku ili druge povrede, često ih vlažite kapljicama i ozdravljenje će biti brzo. Ako imate upaljeno ili ranjeno grlo, uzimajte kapljice ujutru, u podne i uveče, i polako ih gutajte. Švedska grenčica je odlično sredstvo za želudac i pomaže kod bolova žuči. Ova čudotvorna biljka liječi hemoroide, bubrege, pomaže kod depresija i melanholije i pospješuje metabolizam.

Bez opasnosti zacjeljuje sve rane, posjekotine i ogrebotine, ako ih češće vlažite kapljicama. To ćete uraditi na sljedeći način: uzmite krpu, sipajte na nju nekoliko kapljica i njom prekrijte rane.

Švedska grenčica liječi do kraja sve fistule, opekotine od vatre, vrele vode ili masti. Reumatski bolovi u zglobovima nestaju ako kapljice uzimate ujutro i uveče i ako na bolno mesto stavite krpu koju ste prethodno umočili u ovaj napitak. Također, pomaže i kod nesanice. Sve navedene količine koje se piju moraju biti razrijeđene vodom ili čajem

18.03.2008.

SVE O PČELARSTVU OD POČETNIKA DO ISKUSNOG PČELARA

Prije nego odlučite da se bavite pčelarstvom trebate nabaviti nešto literature i družiti se nekim iskusnim i iskrenim pčelarom. Naravno preporuka je obilaziti što više predavanja, pa ćete tako lakše da odredite kojim tipom košnica da pčelarite.

Kod nas su uobičajena 4 tipa košnica:

Langstrot Rutova (LR), Dadan Blatova (DB), Anton Žnidarićeva (AŽ) i Fararova, ali u najvećem broju slučajeva kod nas radi se o LR košnicama Svaka od košnica ( ima određene prednosti i nedostatke. Pravilo je da se počne sa jednim tipom košnica koje nije preporučljivo miješati sa drugim, jer pravila koja se koriste kod jednog tipa ne mogu se primjeniti na drugi tip košnice.

U literaturi stoji kako je najbolje početi sa 3-5 košnica, dok se ne stekne određeno iskustvo, a kasnije povećavati po vlastitoj volji. Također, jako je važno mjesto postavljanja pčelinjaka, pravac okretanja, udaljenost od puteva...
OPREMA ZA PČELARENJE
Svi oni koji žele da uzgajaju pčele morali bi  se snabdjeti i sa osnovnim priborom za rad sa istim..

Osnovni pribor za rad;

  1. pčelarski šešir
  2. pčelarska košulja
  3. pčelarski, američki nož
  4. rukavice više pari
  5. dimilica
  6. ručni brener sa plinskim ulošcima
  7. sredstvo za dimljenje
  8. nosač okvira
  9. pčelarska četka
  10. izolator matice
  11. hvatač matice
  12. kavez za maticu
  13. pomoćna podnjača za rad sa nastavcima
  14. pčelarska bilježnica
  15. olovke i flomasteri
  16. termometri

Ostali pribor , oprema i alat

  1. vrcaljka
  2. viljuška za otklapanje saća
  3. nosač okvira pri otklapanju medni poklopčića
  4. sito inox
  5. trafo za utapanje žice u satnu osnovu
  6. nosači  za prenos košnica
  7. inox žica za ožičavanje okvira
  8. nitne
  9. matične rešetke
  10. plastične ili neki drugi oblik hranilica
  11. mreže za hvatanje propolisa
  12. voćarske makaze
  13. trnke za eventualno hvatanje rojeva ili
  14. platneni hvatač koji je jako praktičan
  15. hvatači polena
  16. sunčani topionik
  17. jenterov aparat za uzgoj matica
  18. češljevi za zimski režim
  19. vaga
  20. mješalica za pogače
  21. kosačica za travu
  22. makaze za voćarstvo

 

Svaki pčelar treba da ima osnovni stolarski alat i posebnu  prostoriju za rad

  1. stolarski čekić , više vrsta oblika i težina
  2. set  odvijača
  3. kliješ, kombinerke, makaze za lim
  4. aku
  5. bušilica
  6. brusilica
  7. ubodna pila
  8. stoni cekular
  9. po mogućnosti mini mašina za hoblanje
  10. ekseri razne veličine
  11. vijci razne veličine
  12. ljepilo za drvo
  13. razna zaštitna sredstva za drvo
  14. četke za farbanje i valjci
  15. razne stezaljke
  16. stoni nosač bušilice za bušenje
  17. frezer
  18. sikira , manja i veća
  19. set borera za drvo i metal

 

Pčelari sa većim brojem košnica posjeduju mašine i pribor koje im olakšavaju rad,

    • električni otklapač
    • električne radijalne vrcaljke sa većim brojem prihvata okvira
    • kompresor za skidanje pčela sa okvira
    • digitalne SMS vage
    • deklistalizatori meda
    • mašine za bušenje više rupa istovremeno na okviru
    • parne, električne topionike voska
    • dizalice sanduka
    • namjensak kolica za prevoz nastavaka

Šta moramo znati o pčelinjim proizvodima. Prije svega reći će mo da jedino pčele imaju tu sposobnost da prerađuju i oplemenjuju prirodni nektar , polen, propolis, kao i da stvaraju matičnu mliječ dok je pčelinji otrov sastavni odbrambeni mehanizam kod pčela a koristi se kao lijek za čovječiji organizam.

Med:

Šta moramo znati o medu.  Kristalizacija je prirodno svojstvo meda. Prije ili kasnije svaki med dolazi u fazu kristalizacije. Ono što smo mi primjetili i po čemu smo poznati je to da naš bagremov med  dugi niz godina ne kristališe (možemo garantovat do 4-5 godina) . Test na kristalizaciju vodimo od berbe bagrema 2005 i još nije kristalisao.  Ova naša konstatacija svakako ne umanjuje vrijednost proizvođača bagremovog meda koji se kristališe u toku godine. Ovdje je primjetno da je veoma važna lokacija berbe bagremovog meda otuda i proizilazi  da kod nekih proizvođača  kristalizacija meda otpočne u toku godine. Mnogo je vrsta medova koji se veoma brzo krstališu ta kristalizacija svakako ne umanjuje  kvalitetu meda . Zašto dolazi do kristalizacije ? Osnovni razlog je u omjeru glukoze i vode (nedavna naučna istraživanja) u određenoj vrsti meda tj,  zavisi od odnosa grožđanog (glukoze) i voćnog (fruktoze) šećera . Ako je veći procenat glukoze dolazi do brže kristalizacije. Dopušteni omjer vode u medu je 17% . Mnogi su vjerovali da  pčele nikada neće izvršiti poklapanje meda ako u njemu ima više od 17% , međutim skorašnja istraživanja u Njemačkoj pokazuju da ima preko 17% vode u poklopljenom medu-interesantno. Već odavno je poznato da pčele ne griješe u svojim procjenama . Greške koje se jave kod meda uglavnom su rezultat greške pčelara.
Zbog čega ističemo da naš bagremov med nema dugi niz godina kristalizaciju. Osnovni razlog je taj što potošači nisu dovoljno edukovani i uvjek kada nam kupac dođe pita imali u medu šećera tj da li je kristalisan. Pojam kristalizacije potrošači podrazumjevaju da je to industrijiski konzumni šećer što je svakako greška. Zbog ovoga mi nemamo problema sa prodajom meda . Nadamo se da kada  bude  veći stepen znanja kod potrošača o medu nećemo izgubiti dosadašnje kupce.

ŠTA JE TO MED ?
Med je slatka, tečnogusta ili kristalizirana materija, svjetle do tamnomrke boje, specifičnog okusa i mirisa, koju proizvode medonosne pčele iz nektara ili drugih slatkih biljnih sokova, a i materija životinjskog porijekla, pa dorađenu skladište u ćelijama pčelinjeg saća na dozrijevanje.

SASTAV MEDA
  U svom prirodnom obliku, med se sastoji od šecera (monosaharida), glukoze i fruktoze, kiselina i različitih elemenata koje čovjek lako prima, fermenata i vitamina koji ubrzavaju biološko-hemijske procese u organima čovjeka. Značajna kvalitativna karakteristika meda je u tome što sadrži željezo koje je u takvom obliku da ga želudac lako prima i prenosi u krv. Zbog toga je med na prvom mjestu, kada su u pitanju malokrvne osobe.
Najvrijedniji sastojak meda su šećeri. Ima ih i do 80%, od čega su oko 38% voćni šećeri (fruktoza), 30% su grožđani šećeri (glukoza), svega 8% čini saharoza a ostatak čine maltoza i ostali disaharidi. Inače, u medu ima 26 vrsta raznih šećera.
Zbog svog raznovrsnog i bogatog sastava, kilogram meda vrijedi kao 3kg goveđeg mesa, 50 komada jaja, 5,5 litara mlijeka, 3 kg svježe riječne ribe, 5 kg narandži, kilogram šunke ili kao 12 kg povrća. u kilogramu prosječno kvalitetnog mesa ima 1.000-1.300, u kilogramu jaja 1630 kalorija, u litri kravljeg mlijeka 665, u kilogramu pšenicnog brašna 2.170, dok u istoj težini meda ima 3.075-3.150 kalorija.
Za upoređenje zdravoj odrasloj osobi dnevno treba 2.400 kalorija. Sadržaj desetak vitamina daje medu posebnu vrijednost. To su: vitamin B1, B2, B3, B5, B6, BC, K, C, E i karotin.

NAJČEŠĆE VRSTE MEDA
  Zavisno od pčelinje paše i sastava medonosnog bilja, postoji više vrsta meda. Svaki med je dobar za odredene tegobe. Ako se ne može osigurati željeni med, dobar je i obični, miješani, ali pod uslovom da je prirodni-pčelinji.

Bagremov med dobar je protiv nesanice, lošeg sna, vrtoglavice, umiruje živčani sistem. Najčešće i najdjelotvornije koristi se u čajevima od kamilice, matičnjaka i kantariona.

Kestenov med stišava bolesti probavnih organa, žuči i jetre. Najdjelotvornije i najbolje koristi se u čajevima od kunice, kamilice, šipurka i majčine dušice. Ovaj med nije dobar za ishranu pčela.

Lipov med dobar je protiv znojenja, prehlada sa kijavicom, olakšava kašalj i izbacivanje sluzi iz grla i nosa. Preporučuje se u ishrani dojenčadi, djece, starijih osoba, osobama sa niskim pritiskom i srčanim tegobama.

Medljikovac (tamni šumski med, medun) kristalizira se već u saću. Popravlja malokrvnost, pogotovo nedostatak željeza. Uzima se u voćnim napicima ili sokovima od višnje, breskve ili kupine. U svom sastavu nema cvjetnog meda. Koristi se i poslije iscrpljenosti, nakon teških operacija. Trudnice treba da ga uzimaju tokom cijele trudnoće.

Kaduljin med izvanredno koristi kod suhog kašlja i prehlada, a olakšava i izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija.

Vrijeskov med pomaže protiv reume, bolesti mokraćnih kanala i bubrega. Najčešće se koristi u čajevima od breze, kamilice, kunice i šipurka.

Lavandin med je blag med, dobar u ishrani dojenčadi (i male djece), kao i starijih koji boluju od neke akutne ili hronične bolesti. Naročito dobro pomaže srčanim bolesnicima, kao i osobama sa niskim krvnim pritiskom.

Ekspresni med nastaje kada se pčele hrane sokovima voća i povrća, mlijekom i jajima. Tada se dobija med sa većim učešćem onoga što čovjeku treba u ishrani. To se posebno odnosi na hormone i vitamine.Na ovaj način potrebne materije organizam lakše prima i prerađuje.

 

KRISTALIZACIJA MEDA
   Kristalizacija (granulacija) je osobina svakog prirodnog meda. Brzina kristalizacije u skladištima (ambalaži) zavisi od odnosa grožđanog i voćnog šećera, kao i temperature pri kojoj se med čuva. Ukoliko je u medu sadržaj glukoze viši, te se približava sadržaju fruktoze, takav med brže kristalizira. Temperatura ispod 20°C ubrzava kristajizaciju meda, dok je vlažnost zraka u prostoriji usporava.
Najbrže kristalizira med medljikovac, suncokretov, goručicin, esparzetin i maslačkov med (koji često kristalizira još u saću, vrlo krupnim kristalima, tako da se teško centrifugira). U posljednje vrijeme ukus potrošača naginje ka kristaliziranom medu, i to naročito onih vrsta koje kristaliziraju sitnim kristalima, podsjećaju na najfiniji sladoled (med od bjele djeteline, bagrema, lipe,facelije, livadski med i dr).
Kristalizirani med može se iz čvrstog stanja vratiti u tečno, ako se sud sa kristaliziranim medom stavi u veći sud sa vodom zagrijanom na konstantnu temperaturu od oko 40°C pri čemu ne gubi na ljekovitosti.

APITERAPIJA
MED - PRIRODNA ENERGIJA

Med je proizvod što ga pčele stvaraju od slatkih biljnih sokova nektara i medne rose (medljika) dodajući mu vlastite specifične tvari. On je pčelinjoj zajednici potreban za ishranu kao osnovni energetski izvor, jer se sastoji od ugljikohidrata. Prema porijeklu razvrstava se u nektarni med i medljikovac (šumski med). Nektarni med može biti od jedne biljne vrste (monoflorni) i od više različitih biljaka (poliflorni). Miješani med je mješavina nektarnog meda i medljikovca.
FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA
Različitost medova ukazuje da, osim zajedničkih fizikalnih i kemijskih karakteristika, imaju i specifična svojstva biljaka od kojih potječu.
Med je gusta higroskopna viskozna tekućina. Boja, okus i miris najvažnija su organoleptička svojstva meda i ovise o biljnom porijeklu te uvjetima prerade i čuvanja. Kristalizacija je prirodno svojstvo meda i zato svaki med kristalizira prije ili kasnije, neovisno o uvjetima čuvanja.
On je mješavina uglavnom ugljikohidrata (šećera) i vode. U manjim količinama sadrži organske kiseline, enzime, minerale, antioksidanse i druge tvari. Velika količina šećera u medu ne dozvoljava razmnožavanje mikroorganizama. Jedino se osmofilni kvasci mogu razmnožavati u medu. Oni izazivaju njegovu fermentaciju koja uglavnom ovisi o količini vode i broju kvasaca.
BIOLOŠKA SVOJSTVA
Upotreba meda kao ljekovitog sredstva spominje se u najstarijim zapisima. Tradicionalno se medu pridaju razna ljekovita svojstva, najčešće prema ljekovitom djelovanju biljaka od kojih med potječe. Nažalost, znanost vrlo malo zna o biološkim učincima meda.
Energetska svojstva. Med je odlican energetski izvor, jer predstavlja visokokaloricnu hranu (4 cal/g) koju organizam lako probavlja. Zato je od velikog znacaja za sportaše i one koji naporno rade, starije osobe i djecu, teške i kronicne bolesnike te kod malaksalosti i oporavka nakon bolesti.
Prebioticka svojstva. Zahvaljujuci sadržaju fruktooligosaharida, med se ubraja u prebioticke tvari. To su neprobavljiva vlakna topiva u vodi, a biljnog su porijekla. Pridonosi boljoj resorpciji minerala, posebno kalcija i magnezija, ublažavanju virusnih i bakterijskih infekcija, smanjenju kolicini štetnih tvari koji mogu uzrokovati rak debelog crijeva, boljoj sinteza vitamina K te snižavanju razine masnoce u krvi.
Konzervirajuca svojstva. Kao konzervans med se obicno dodaje u mesne marinade da za vrijeme prženja sprijeci stvaranje štetnih karcinogenih tvari.
Antibakterijska svojstva. Cisti nepreradeni med zaustavlja rast mnogih mikroorganizama. Antimikrobno djelovanje meda izraženije je na gram-pozitivne bakterije.
Antioksidacijska svojstva. Zahvaljujuci antioksidacijskom ucinku med smanjuje slobodnie radikale u krvi i srcu.
Utjecaj na probavni sustav. U apiterapijskim preporukama mnogi autori ukazuju da hladni med potice, a topli sprijecava lucenje želucane kiseline. Kod povecane kiselosti u želucu preporuca se uzimati 30-40 g meda otopljenog u toploj vodi 1,5-2 sata prije ili 3 sata poslije jela. Kod smanjene kiselosti stimulacija želucanog soka postiže se uzimanjem meda u hladnoj vodi neposredno prije jela. Štiti želudac od oštecenja koja mogu izazvati neke toksicne tvari i znacajno smanjuje pojavu cira na želucu te sprijecava promjene na debelom crijevu koje mogu dovesti do razvoja tumora.
Utjecaj na usnu šupljinu. Med ne samo da ne oštecuje zube, vec sprijecava procese koji dovode do karijesa. Najveci ucinak u zaustavljanju rasta bakterija u usnoj šupljini ima med od kadulje.
Utjecaj na parametre u krvi. Analizom krvi utvrdeno je da svakodnevno uzimanje meda poboljšava antioksidacijsku obranu, povecava razinu željeza i minerala u tragovima, a smanjuje kolicinu masnoce u krvi.
Antitumorska svojstva. Novija istraživanja na životinjama ukazuju na umjerenu antitumorsku i naglašenu antimetastatsku aktivnost meda. Kada se daje zajedno s nekim citostaticima poboljšava njihovo djelovanje.
Alergijske reakcije. Prema nekim podacima samo je 0,8% ljudi osjetljivo na med.
Botulizam. Brojne studije pokazale su da med ponekad može biti zagaden bakterijskim sporama klostridija (Clostridium botulinum) što kod male djece može izazvati bolest botulizam s fatalnim ishodom. Zato se djeci mladoj od 12 mjeseci ne preporuca med niti proizvodi koji ga sadrže.
TERAPIJSKA SVOJSTVA
Narodna medicina i mnogi lijecnici koriste med kao pomocno sredstvo za ublažavanje kašlja, kod prehlade, nadražaja grla i dušnika. Med poboljšava tjelesne i mentalne funkcije te smanjuje zamor. Preporuca se za normalizaciju probave, kod akutnih i kronicnih probavnih problema kao što su zatvor, cir na želucu i dvanaesniku te poteškoca kod jetre.
Zacjeljivanje rana. Tradicionalna iskustva od preko 2.000 godina ukazuju da med ubrzava zarastanje rana i opeklina. Danas kada bakterije otporne na antibiotike (npr. Staphylococcus aureus) postaju raširen klinicki problem, med se sve više prepoznaje kao terapijski potencijal u lijecenju rana koje teško zacjeljuju. Klinicki opiti s medom pokazali su antibakterijsku efikasnost širokog spektra i brzo zarastanje rana bez ikakvih štetnih ucinaka.
Med može biti koristan u terapiji kirurških rana koje su inficirane i ne reagiraju na uobicajeni sistemski i lokalni antibioticki tretman. Time bi se mogla brže smanjiti bakterijska upala, period antibiotske primjene i bolnickog ležanja, ubrzati ozdravljenje rane i sprijeciti potrebu za njenim ponovnim šivanjem, a rezultiralo bi u minimalnom stvaranju ožiljka.
Opekline. Antibakterijsko djelovanje meda predstavlja efikasan potencijalni izbor kod inficiranih opeklina ili rizika od infekcije, posebno s bakterijama Pseudomonas aeruginosa i Staphylococcus aureus.
Moguce nuspojave. Upotreba meda u terapiji rana i opeklina nosi opasnost od botulizma izazvanog sporama klostridija koje se mogu naci u medu. Zato je važna sterilizacija meda gama zracenjem, a ne grijanjem, jer visoka temperatura poništava antibakterijski ucinak.
HRANA ILI LIJEK?
Pojedinim vrstama meda se pridaju ljekovita svojstva slicna biljkama od kojih potjecu. Medutim, vrlo je malo znanstvenih cinjenica koje bi potvrdile opravdanost takovih vjerovanja. Najviše istraživackih podataka ima o antibakterijskom ucinku meda dobivenog od biljke manuke (Leptospermum scoparium) iz Novog Zelanda kao terapijskom potencijalu za rane, opekline, cir na želucu i bolesti usne šupljine.
Kako znanost cesto dokaže opravdanu i pravilnu primjenu tradicionalnih prirodnih lijekova, ne treba olako odbaciti stavove narodne medicine koji su prošli najduži "klinicki" test kroz ljudsku povijest. Zato ljekoviti ucinak pojedinih vrsta medova na zdravstvene poteškoce prema narodnom vjerovanju, tek treba suvremenim metodama istražiti. Uostalom, terapijski potencijal meda kod teškozacjeljujucih rana, najcešce zbog infekcije bakterijama otpornim na antibiotike, vec se može naslutiti. U klinickoj praksi se pokazalo da tradicionalno lijecenje oblaganjem rana s gazom natopljenom medom, predstavlja uspješno, brzo, sigurno i prakticno rješenje bez štetnih pojava.

Cudotvorna dejstva meda su poznata od najstarijih vremena. S obzirom na to za sta je sve dobar – trebali bi uvijek da ga imate u kuci. „Sto je manje kosnica, svijet je siromasniji", davno je zapisano.

Kao jedan od najcudesnijih proizvoda prirode, med je veoma cijenjen jos od starih vremena. U dalekoj proslosti bio je to jedini izvor secera do kojeg su ljudi mogli doci.

I u prastara vremena med je uptrebljavan kao lijek: kao izvor energije i eliksir za jacanje bolesnog organizma, kao antisepticko sredstvo kod infekcija i sl.
Allah s.v.t. spominje med u Kur´anu zbog njegovog ljekovitog dejstva: "Iz utroba njihovih (pcela) izlazi pice razlicitih boja koje je lijek ljudima." (Eh-Nahl : 69) Med je takodjer spomenut i u spisima mnogih pisaca stare Grcke, ali i spisima i literaturi novijeg doba.

U starom Egiptu med se upotrebljavao za balzamovanje, a u staroj Indiji za konzerviranje voca. Naravno, i tada, kao i danas, koristilo se kao poslastica, ili kao dodatak poslasticama.

Danas se med koristi na vice nacina u svrhu lijecenja, kao npr.: za lijecenje apcesa, astme, anemije, bolesti koze, bronhitisa, raznih cireva, zatim kao sredstvo za ciscenje crijeva, protiv razdrzljivosti i dusevnih uzbudjenja, protiv iscrpljenosti, ekcema, gihta, gripe, kod oboljenja grla, upale pluca, za poboljsanje cirkulacije, krvne slike, protiv oboljenja, mokracnog mjehura, nesanice, za poboljsanje pamcenja, za opce jacanje organizma, za lijecenje proljeva, prosirenih vena, posjekotina i drugih rana, protiv katara zeluca, angine pektoris i drugih oboljenja srca, kao sredstvo za jacanje srca, za poboljsavanje stolice, za umiranje zivaca, protiv oboljenja zubnog mesa, zgaravice, zutice…

Ovaj eliksir zdravlja najbolje je uzimati ujutro na prazan zeludac. Osobe sklone povecanju secera u krvi ne bi ga smjele uzimati u vecim kolicinama.
Evo samo nekoliko od bezbroj recepata sa medom:

ZA MIRAN SAN: Pred spavanje popiti solju caja od majcine dusice kome je dodata kasicica meda, po mogucnosti i kasicica jabukovog sirceta.

PROTIV PROLIVA: Med razmutiti u hladnoj vodi i piti dvije do tri solje dnevno.

PROTIV ZATVORA:

Med razumutiti u mlakoj vodi i piti, najbolje ujutro i na prazan stomak.

PROTIV BOLOVA U ZGLOBOVIMA:

Pred spavanje zglobove namazati medom i umotati ih.

ZA BOLJI RAST DJECE:

Tri puta dnevno davati djeci po kasicicu meda, najbolje je malo prije jela.

ZA BOLJI RAD SRCA:

Med je idealna pogonska tvar za rad srca. Kod srcanih smetnji jedva da ima boljeg lijeka nego sto je med. Medjutim, najbolje je med uzimati razrijedjen, i to po mogucnosti prokuhanom mlakom vodom ili cajem od kamilice, kunice, od mirisne ljubicice. Kod svih vrsta caja dodaju se jedna do dvije kafene kasicice meda.........................................

POLEN

Cvjetni prah-polen ili cvjetna pelud je jedinstveni dar prirode, optimalno uravnotežen i upotpunjen omjer vrijednih prirodnih sastojaka.  Svako zrnce sadrži sve sastojke neophodne za zdrav život i normalan razvoj organizma: bjelančevine, vitamine (A, C, D, E i grupa vitamina B), minerale (Ca, Cl, Na, Fe, Mg, Si) , lipide, enzime, eter. ulja i vrijedne antibiotske tvari. Pozitivno djeluje kod anemije i hipertenzije, umiruje preopterećeni nervni sustav i olakšava probleme probavnog sustava.Izuzetne rezultate postiľe u liječenju prostate. Redovnom upotrebom popravlja opće zdravstveno stanje organizma, ublažava posljedice stresa i daje snagu potrebnu za svakodnevne napore. Sama pelud ili cvjetni prah nije proizvod pčela, već su to muške spolne stanice biljaka koje pčele prikupe obilazeći cvjeće. Različiti cvjetovi daju različitu pelud, kako po boji tako i  po hranjivim vrijednostima.  Pčele pelud koriste kao hranu za mlade, važna im je za proizvodnju matične mliječi te za rad voštanih žlijezda. U jesen kod priprema za zimu pelud im je važna za stvaranje masnog-bjelančevinastog tkiva koje im omogućuje lakše prezimljavanje. Cvjetna pelud važan je proizvod jer u nedostatku njenog unosa u košnicu prestaje zalijeganje matice. Jake i zdrave pčelinje zajednice uvijek osiguravaju određenu količinu peludi smještanjem u čelije saća, na koje zatim nanose tanke slojeve propolisa kao zaštitu od kvarenja, a sve  kako bi mogle još u zimskom periodu početi s hranjenjem svog legla.   Cvjetna pelud je vrlo osjetljiv proizvod kojeg treba vrlo pažljivo sakupljati i nakon toga sušiti. Sakupljena pelud sadrži mnogo vlage, te ju je potrebno prije pakiranja sušiti na prozračnom i sjenovitom mjestu. Pogrešno sušenje i skladištenje peludi dovodi do gubitka svih vrijednosti ove vrijedne namirnice i čini je neprimjerenom za probavu.

Pelud se suši u sušari na stalnoj temperaturi od 40°C 48 sati. Nakon sušenja pelud mora sadržavati 92% suhe tvari.
Svježu pelud možemo držati i u rashladnim komorama na temperaturi od 18°C. Takva pelud mora sadržavati do 60% suhe tvari.
Rok trajanja pravilno obrađene i upakirane suhe peludi  je 1 godina. Pelud pripremljena za tržište ne smije sadržavati nikakve nečistoće.
Rok trajanja peludi umiješane u med je 2 godine


GLAVNE SASTAVINE:

Minimum-maksimum g/100g osušene mase

Proteini

10-40

Lipidi

1-10

Ugljikohidrati

57-81

Ugljikohidrati,ukupno

13-55

Vlakna, pektin

0,3-20

Pepeo

2-6

Neodređeno

2-5

 

 

Mineralne tvari, elementi u tragovima

mg/kg

Kalij

4000-20000

Magnezij

200-3000

Kalcij

200-3000

Fosfor

800-6000

Željezo

11-170

Cink

30-250

Kupfer

2-16

Mangan

20-110

 

 

Vitamini

Mg/kg

Betha-karoten

50-200

B1,tiamin

6-13

B2,riboflavin

6-20

B3.niacin

40-110

B5,pantenska kiselina

5-20

B6,piridoksin

2-7

C,askorbinska kiselina

70-300

H,biotin

0,5-0,7

Folna kiselina

3-10

E,tokoferol

40-320

Kako najbolje iskoristiti polen

Preporučuje se 600g meda, najbolje bagremovog jer je ovaj veoma rijedak, eventualno livadskog, pomješa sa 300-400g svježeg polena. Nakon 14 dana koristiti 15 minuta prije svakog obroka 1-2 kahvene kašike. Dnevne količine polena ne bi trebalo da pređu 30g. U početku, dok se probavni trakt ne navikne na polen, trebalo bi ga uzimati nakon obroka. Kasnije se uzima između, a zatim pre obroka..Ne preporučuje se polen dijabetičarima, jer podiže nivo šećera u krvi, a osobama sa pojačanim lučenjem želudačne kiseline preporučuje se oprez.

Polen sadrži sve aminokiseline!

Polen ne sadrži samo mnoge neophodne vitamine i elemente u tragovima, već i sve najvažnije aminokiseline i zbog toga je najvažniji biljni izvor bjelančevina uopšte. Zbog toga je polen idealan za sve one koji ne konzumiraju mesne proizvode u svojoj ishrani. Tako 100g polena po sadržaju proteina odgovara količini od 500g telećeg mesa ili 7 jaja. Od posebnog je značaja upotreba svježeg ili svježe zamrznutog po-lena, jer za razliku od sušenog polena sadrži puno enzima, tako da naš organizam, prilikom varenja, ne mora da troši sopstvene. Takođe je važno da se polen pravilno koristi, jer se u protivnom ne mogu iskoristiti važni sastojci. Prekopruka je da se polen umješa u med i ostavi 14 dana da sazri, jer se tek tada razbijaju takozvani eksini, odnosno spoljašnje, izuzetno čvrste opne polenovih zrnaca. Ove opne su toliko jake da su u stanju da konzervišu i sačuvaju zrnca polena vjekovima. Pomoću slične mješavine može se pomoći najvećem broju oso-ba koje pate od polenske alergije i alergij-skog rinitisa. Oni bi trebalo da uzimaju ovaj med sa polenom u zim-skim mjesecima.      Vjerujte pčeli!

PROPOLIS


Farmakološka dejstva propolisa su brojna, a najvažnija su: obuzdavanje razvoja bakterija i njihovo ubijanje, smirivanje bolova, sprečavanje zapaljenja, podizanje imunog sistema, obnavljanje ćelija tjela i potpomaganje njihove regeneracije, doprinošenje proizvodnji krvi, ojačavanje zidova krvnih sudova i poboljšanje cirkulacije krvi, uništavanje ćelija kancera, smanjenje pratećih tegoba u liječenju raka i druga.
propolis sadrži:

  • proteina 1,5%,
  • smole 47,5%,
  • vlakana 3,3%,
  • šećera 19,0%,
  • pepela 26,4%,
  • vode 2,8%,
  • vitamina B1 0,01 mg/100g,
  • vitamina B2 0,12 mg/100g,
  • vitamina B6 0,10 mg/100g,
  • vitamina E 3,80 mg/100g,
  • folne kiseline 7,00 g/100g,
  • pantotenske kisleine 0,08 mg/100g,
  • nikotiniske kiseline 0,21 mg/100g,
  • mangana 18,2 ppm,
  • fosfora 37,1 mg/100g,
  • srebra 172 mg/100g,
  • kalcijuma 3,360 mg/100g,
  • sode 114 mg/100g,
  • magnezijuma 2,470 mg/100g,
  • bakra 9,39 ppm ,
  • vitamina P 75 mg/100g.

 

APITERAPIJA
PROPOLIS - LIJEK 21. STOLJEĆA?
Propolis je smola koju pčele sakupljaju uglavnom s pupoljaka biljaka. Povijesni spomenici ukazuju da se od najstarijih vremena koristio za liječenje ljudi. Ima široka i vrlo ljekovita svojstva.
FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA
Propolis je žutozelena do smeđa ili tamnocrvena smola mirisa na balzam i gorkog je okusa. Medu biološki aktivnim supstancama, od preko 200 tvari do sada otkrivenih u propolisu, najvažniji su flavonoidi, razliciti fenoli i aromatski spojevi.
BIOLOŠKA SVOJSTVA
Antimikrobna svojstva. Antibakterijsko djelovanje propolisa jače je izraženo na gram-pozitivne bakterije (streptokok, stafilokok), nego na gram-negativne mikrobe (Salmonella, Escherichia coli, Proteus spp., Pseudomonas aeruginosa). Djeluje također i na bacil tuberkuloze humanog tipa. Zanimljivo je da i u slučaju kada izravno ne djeluje na gram-negativne bakterije, u organizmu stvara zaštitu od upale koje one izazivaju (Klebsiella pneumoniae, Proteus vulgaris, Pseudomonas aeruginosa). Učinak mu je slabiji od antibiotika, ali je manje toksičan, ne izaziva rezistenciju i ne oštećuje normalnu crijevnu floru. Kada se uzima zajedno s nekim antibioticima, vrijeme ozdravljenja je znatno kraće.
Antigljivična svojstva. Djeluje na različite vrste gljivica, uglavnom uzročnika bolesti kože i kose.
Antiparazitna svojstva. Zaustavlja rast jednostaničnih parazita Trichomonas vaginalis, uzročnika upale spolnih organa u žena i mokraćovoda kod muškaraca. Djeluje također i na Trypanosoma cruzi.
Antivirusna svojstva. Spriječava razmnožavanje nekih virusa, uzročnika bolesti kod ljudi (Herpes simplex, genitalis i zoster, gripe i velikih boginja). Klinička ispitivanja su pokazala da je vrijeme ozdravljenja kod obične prehlade 2,5 puta kraće kada se koristi propolis.
Antiupalna svojstva. Snažno protuupalno djelovanje izraženo je kod akutnih i kroničnih upala. Zanimljivo je da djeluje i na upale koje nisu izazvane infekcijama (opekline od sunca, vatre, zračenja i kemijskih tvari).
Anestetička svojstva. Ima potpuni lokalni anestetički učinak kao lidokain, a jači od kokaina i prokaina. Djelovanje protiv bolova pokazuje i kada se unosi u organizam.
Antioksidacijska svojstva. Osnova biološke aktivnosti je, po svemu sudeći, u snažnom antioksidacijskom učinku propolisa, jer spriječava i efikasno odstranjuje slobodne radikale kojima se pripisuju pojave raznih bolesti, kao što su tumori, srčanožilne bolesti, bolesti živčanog sustava, mrena, emfizem, ubrzano starenje i druge.
Mrena. Spriječava pojavu mrene i poboljšava antioksidacijsku obranu krvi i lece te štiti rožnicu od posljedica kemijske povrede.
Moždani udar. Zajedno s peludom kod moždanog udara podiže antioksidacijsku obranu i opskrbu mozga krvlju što omogućava brži oporavak poremećenih i izgubljenih funkcija.
Bubrezi. Antioksidacijskim učinkom štiti bubrege od akutnog oštećenja koje izazivaju neki citostatici (cisplatin) za vrijeme kemoterapije.
Jetra. Čuva jetru od nekih kemijskih otrova i alkohola što se pripisuje njegovoj sposobnosti hvatanja slobodnih radikala. Zaštitni učinak je jači od poznate tvari glicirizina.
Srce. Štiti srce od toksičnih tvari koji slobodnim radikalima oštećuju srčano tkivo.
Zračenje. Preživaljavanje miševa nakon gama zračenja pripisuje se antioksidacijskim svojstvima propolisa i upućuje na njegov zaštitni potencijal od slobodnih radikala nastalih raznim vrstama zračenja.
Alkohol. Štiti želudac od oštećenja alkoholom.
Zacjeljivanje rana. Ubrzava zarastanje rana, ne samo kada se lokalno primjenjuje, nego i kada se unosi u organizam.
Jačanje imunološkog sustava. Snažno potiče imunološke stanice na proizvodnju tvari koje jačaju obrambeni sustav bez neželjenih pojava.
Antitumorsko djelovanje. Novija istraživanja sve više potvrđuju da propolis, ne samo da spriječava nastajanje tumora, već zaustavlja rast tumorskih stanica i metastaziranje (dojke, debelo crijevo, bubrezi, jetra, maternica, želudac, pluća, koža, krv).
Karcinom trbušne šupljine. U kombinaciji s citostaticima značajno smanjuje napredovanje karcinoma trbušne šupljine, a nuspojave kod kemoterapije su znatno blaže. Oporavak bijelih i crvenih krvnih zrnaca je znatno brži.
Karcinom pluća. Smanjuje rizik od nastajanja tumora i metastaziranja na plućima. Kombinacija s citostatikom je učinkovitija od samog citostatika u spriječavanju metastaza.
Karcinom debelog crijeva. Spriječava pojavu tumora na debelom crijevu. Kod vec nastalog karcinoma, usporava njegov rast i smanjuje rizik od metastaziranja na jetri.
Karcinom dojke. Smanjuje napredovanje karcinoma dojke tako da sprijecava razmnožavanje njegovih stanica i pokrece mehanizam apoptoze, odnosno programiranu smrt tumorskih stanica.
Leukemija. Na modelu ljudskih leukemijskih stanica (HL-60) utvrdeno je da propolis ubija stanice tumora.
Antialergijska svojstva. Blokira oslobadanje histamina što ukazuje na njegovo antialergijsko djelovanje.
Toksičnost. Svi se slažu da propolis nije štetan za ljude.
Zamor. Sprijecava zamor i povecava tjelesnu izdržljivost.
Alergijske reakcije. Neki ljudi su osjetljivi na propolis. Alergija se ocituje crvenilom na mjestu kontakta.
TERAPIJSKA SVOJSTVA
Upotreba propolisa u liječenju ljudi ima dugu povijest. Klinička iskustva stečena kod brojnih bolesti, upućuju na njegov široki terapijski potencijal kao pomoćnog ljekovitog sredstva u liječenju bolesti dišnih puteva i usne šupljine, srednjeg uha, probavnog sustava, urogenitalnih organa i kože.
Terapija sa samim propolisom ili u kombinaciji s drugim lijekovima, pokazala je dobar uspjeh u liječenju upale nosne šupljine, grla, glasnica, dušnika, sinusa i bronhitisa. Kod astme su se napadaji razrijedili, a plućne funkcije znatno poboljšale. Vrlo dobar rezultat je postignut kod kronične upale srednjeg uha te tuberkuloze pluća i bubrega. Propolis spriječava stvaranje zubnog plaka i karijesa, zaustavlja razmnožavanje bakterija u usnoj šupljini, smanjuje bolnu osjetljivost zubi, povećava čvrstoću zubne cakline, jača zubnu pulpu, smiruje akutnu i kroničnu upalu desni te lijeci afte. Vrlo dobar rezultat je postignut u liječenju čira na želucu i dvanaesniku te kronične upale debelog crijeva (kolitis). Pomaže bržem zarastanju i najtvrdokornijih rana i povreda te opeklina i nekih kožnih bolesti.
Široka ljekovita svojstva propolisa, posebno njegov potencijal u antitumorskom i antimetastatskom djelovanju, upućuju na vjerovanje mnogih istraživača da je propolis "zlatni" proizvod košnice i lijek 21. stoljeća.

MATIČNA MLIJEČ - PRIRODNI STIMULANS

Matična mliječ je izlučevina ždrijelnih žlijezda pčela radilica starih 8-12 dana. Ona je pčelinje "mlijeko" za ličinke pčela i hrana za matice u vrijeme intenzivnog polaganja jajašaca.
FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA
Prema izgledu je homogena gusta, neprozirna i kremasta supstanca bijele do blijedožućkaste boje. Kemijski sastav je vrlo složen. Osnovni sastojci su voda, bjelančevine, šećeri, masti i mineralne soli. Oko 3% njezinog sastava još uvijek nije identificirano. U prirodi ne postoji drugi izvor ovakve supstance niti ju je moguće umjetno proizvesti.
BIOLOŠKA SVOJSTVA
Matična mliječ se tisućama godina u orijentalnim kulturama cijeni kao jedinstveni prirodni izvor za očuvanje mladosti i energije. Tradicionalna iskustva ukazuju da ublažava uznemirenost i nesanicu, podiže raspoloženje, povećava izdržljivost i pamćenje te jača imunološki sustav.
Diferencijacija pčelinjih ličinki. Najvažnije svojstvo matične mliječi jest usmjeravanje razvoja ličinki u maticu ili u pčelu radilicu. Prvih par dana mlade pčele radilice hrane sve ličinke s mliječi. Od trećeg dana ličinke, iz kojih će se razviti matica, nastavljaju se hraniti samo s mliječi, a ličinke budućih radilica i trutova sa smjesom mliječi, meda i peluda. Međutim, niti danas u potpunosti nisu poznati svi biološki faktori koji usmjeravaju razvoj ličinki u matice ili pčele radilice. Pouzdano se samo zna da je ova diferencijacija povezana s načinom ishrane u kojoj ključnu ulogu ima matična mliječ. Zanimljivo je da je matica oko 42% duža, 60% teža, a životni vijek 40 do 50 puta duži od normalne pčele radilice. Zapanjujuće je da matica može dati oko 2.000 jajašaca dnevno čija je masa 2 puta veća od njene težine. U jednoj sezoni daje u prosjeku oko 200.000 jajašaca. Očito je mliječ neposredno odgovorna za zadivljujuću reproduktivnu plodnost, vitalnost i dugovječnost matice.
Antibiotska svojstva. Ona pokazuje antibakterijska, antigljivična i antivirusna.
Stimulacija spolnog sustava. Tradicionalno se u brojnim starim kulturama mliječ koristila za jačanje spolne moći te protiv steriliteta, impotencije i frigidnosti. Ispitivanja su pokazala da mliječ potiče rad i brži razvoj spolnih organa u životinja koje postaju i seksualno aktivnije.
Stimulacija živčanog sustava. Unatoč tome što još nema pouzdanih znanstvenih dokaza, tradicionalno iskustvo i neki eksperimenti ukazuju da mliječ stimulira živčani sustav i da bi mogla pomoći poboljšanju koncentracije, pamćenja, zapažanja, motoričkih funkcija i psihofizicke izdržljivosti kod ljudi.
Imunološki sustav. Vjeruje se da mliječ jača imunološki sustav zahvaljujući 10-hidroksidekanoičnoj kiselini i gama globulinu. Gama globulin je odlučujući faktor u borbi protiv upala te imunološki stimulans.
Tjelesna izdržljivost. Saznanje da povećava tjelesnu izdržljivost i smanjuje zamor ukazuje da bi trebala biti zastupljena kao dodatak prehrani kod ljudi koji obavljaju težak tjelesni rad, a posebno kod sportaša u pripremnom i natjecateljskom periodu, ne samo radi veće izdržljivosti, nego i bržeg oporavka.
Krvni tlak. Vjeruje se da uspostavljanjem ravnotežnog stanja neurovegetativnog sustava mliječ može pomoći u normalizaciji visokog i niskog krvnog tlaka.
Tromboza. Eksperimenti ukazuju da bi se mliječ mogla koristiti kod poteškoća vezanih za trombozu, jer spriječava stvaranje ugrušaka.
Cijeljenje rana i kostiju. Na životinjama je dokazano da potiče brže zarastanje slomljenih kostiju i zatvaranje frakturne pukotine te dijabetičnih rana.
Jetra. Potiče obnavljanje jetre i štiti njene stanice od oštećenja.
Toksičnost. Matična mliječ nije toksična niti mutagena čak i pri visokoj dozi. Smatra se da stalna upotreba ove potpuno prirodne i zdrave supstance ne izaziva nikakve kumulativne štetne učinke niti stvara ovisnost.
Alergijske reakcije. Studije ukazuju na alergijske reakcije kod nekih korisnika koji su uzimali matičnu mliječ u obliku kontaktnog dermatitisa, proljeva, do anafilatickog šoka, pa čak i smrti.
Doziranje i način uzimanja. Kompilacijom eksperimentalnih podataka može se zaključiti da se povoljni biološki učinci mogu postići s dnevnom dozom između 400 i 600 mg svježe mliječi (130-200 mg liofilizirane, u prahu) za odrasle ljude. Najčešći način uzimanja mliječi je stavljanje pod jezik.
TERAPIJSKA SVOJSTVA
Biološki učinci mliječi u olakšavanju zdravstvenih tegoba ljudi poznati su tisućama godina u narodnoj medicini istočnjačkih kultura. Najviše i najuspješnije se koristi u terapiji bolesti i stanja kod kojih postoji kompleksno oštećenje regeneracijskih mehanizama i normalnog tonusa organizma.
Zaostajanje razvoja (hipotrofija) djece. Iz iskustva mnogih klinika poznat je povoljan utjecaj mliječi kod djece koja zaostaju u razvoju zbog poremećaja u ishrani, preležanih infekcija s oštećenjima dišnog sustava ili crijevnih upala s općim intoksikacijama organizma.
Nedonoščad. Brza nadoknada prijašnje težine i daljnji porast nedonoščadi zabilježeno je preko mlijeka majki koje su uzimale mliječ.
Nedostatak mlijeka u dojilja. Znatno poboljšanje laktacije postignuto je u dojilja kojima je davana mliječ.
Anemija. Antianemično djelovanje kod anemija nastalih uslijed gubitka velikih količina krvi prilikom porođaja ustanovljeno je kod svih rodilja.
Astma. Kod 75% pacijenata s astmom uočen je pozitivan učinak izražen u smanjenju broja astmatičnih napadaja i znantnom poboljšanju plućnih funkcija.
Prijevremeno starenje. Dobri rezultati postignuti su kod pacijenata sa simptomima prijevremenog starenja i staračke malaksalosti.
Menstruacijski bolovi. Kombinacijom mliječi, propolisa i peluda u medu menstruacijski bolovi su prestali ili su znatno smanjeni kod većine djevojaka.
Klimakterične tegobe. Terapija mješavinom mliječi i cvjetnog praha u medu dala je dobre rezultate kod klimakteričnih tegoba. Mnogi vegetativni i psihički poremećaji, kao što su glavobolja, nemogućnost zadržavanja mokraće (urinarna inkontinencija), vaginalna suhoća i mala vitalnost, kod većine tretiranih žena su poslije 15 dana upotrebe mliječi iščezli.
Ateroskleroza. U izvještajima iz različitih medicinskih časopisa u zadnjih 30 godina, matična mliječ se preporuča kao preventivno i pomoćno sredstvo u terapiji ateroskleroze.
Postradijacijske tegobe. Terapija mješavinom mliječi i cvjetnog praha u medu pokazala je znatno poboljšanje kod većine pacijenta s poremećajima uzrokovanim radijacijskom terapijom (prvenstveno malaksalost).
Upala zglobova (artritis). Dokazano je smanjenje boli za 53% i povećanje pokretljivosti zglobova kod ljudi koji su uzimali mliječ kroz 3 mjeseca što se pripisuje visokom sadržaju pantotenske kiseline i/ili protuupalnom djelovanju 10-hidroksidekanoicne kiseline.
Masnoće u krvi. U kontroliranoj kliničkoj studiji dokazano je da mliječ snižava serumski kolesterol za 14%, a ukupne lipide za 10% u odnosu na placebo grupu.
Problemi i bolesti kože. Iskustva u vanjskoj primjeni pokazuju da mliječ po svoj prilici pomaže u obnavljanju mladenačkog izgleda kože te kod pojedinih problema i bolesti kože. Pri redovitoj upotrebi mliječi koža postaje glatka i mekana, a bore se smanjuju. Najbolje rezultate pokazala je u liječenju seboreje na masnoj koži te dobre kod rozacee i keratoze, dok kod mladenackih akni nije bilo pozitivnih učinaka.
Gerijatrijski sindromi. Tradicionalna istočnoazijska (posebno kineska) medicina, a danas i zapadna alternativna i komplementarna medicina, sve više preporučuju maticnu mliječ za poboljšanje kompleksnih tegoba u staračkoj dobi koji se odnose na bolesti živčanog sustava (difuzna ateroskleroza u mozgu sa i bez žarišnih oštećenja, astenička neuroza, neuroze s povećanom emocionalnošću, kronicni gerijatrijski sindromi bez žarišnih oštećenja, Parkinsonova bolest). Matična mliječ bi se mogla koristiti u pomoćnoj terapiji, ne samo kod kroničnog psihoorganskog sindroma kod starijih ljudi, već i kod djece.

MED U SAĆU

Med u saću zajedno sa voštanim poklopćićima u sebi ima:

  1. antibakterijsko , antiprotozoično, antimikotičko, protivalergijsko i protivupalno                                                             dejstvo  na ljudski organizam pa je zbog  toga njegovo korištenje od neprocijenjivog  značaja za ljudsko zdravlje . Žvakanje voštane mase sa medom je korisno za sluzokožu  svih organa za disanje  . Zbog toga je preporučljivo da se  ovakav med koristi svakodnevno. Posebno se preporučuje kod oboljenja : upala usne šupljine, upala sinusa , prehlade,  angine, upala nosne šupljine , upala grla.

Med u saću  koristi se  oko  pet puta  dnevno  manji komadici veličine kocke  šećera. Svaki komad  meda u saću treba žvakati da se sav med rastopi a saće žvakanjem pretvori u sitne komadiće koje treba izbaciti iz usta. Na ovaj nači se suzbijaju upalni procesi i uništava patogena flora. Na objašnjen način treba koristiti med u saću i medne poklopčiće.

 
OBAVEZA SVAKOG PČELARA JESTE PROVJERA KVALITETA MEDA I OSTALIH PČELINJIH PROIZVODA U ZAKONOM PROPISANIM INSTITUCIJAMA.
NAPOMENA: Svaki pčelar sa određenim brojem košnica može imati stimulaciju od države. Tačnije finansijsku pomoć po svakoj ispravnoj košnici. Sve detaljnije inforamacije možete dobiti u vašem pčelarskom udruženju.
ZDRAVLJE PČELA JE JAKO VAŽNO I ZATO JE POTREBNO USMJERITI VELIKU PAŽNJU DETALJNIM PROVJERAMA ZDRAVLJA PČELE I PČELINJIH PROIZVODA.
Šta trebate znati:
BOLESTI PČELA
Samo zdrava pčelinja društva mogu donijeti koristi pčelaru i pčelarstvu.
Bolesti pčela, u odnosu na bolesti ljudi i životinja imaju osobenosti. Kao jedinka pčela se ne može održati i živi u društvima - zajednicama. Pčele su u društvu (košnici) uvjek u međusobnom dodiru. Zbog toga se bolest brzo prenosi od jedne pčele na drugu i oboli cijelo društvo. Slično je i kod pojave bolesti pčelinjeg legla, koja se prenosi od zaražene do zdrave ćelije saća. Na prenošenje bolesti utiče i korištenje hrane u košnici. Pčele su upućene da zajednički koriste hranu, bilo neposredno po unošenju u košnicu ili je koriste kao rezerva (med i cvijetni prah). Preko hrane bolest se može širiti. Ono što je značajno za sve bolesti, važi i za bolesti pčela. Od posebne je važnosti da se bolest pravovremeno utvrdi (dijagnoza). Tek tada se preduzima liječenje obolelog pčelinjeg društva. Za svaku bolest pčela preporučuju se lijekovi koji su najuspješniji. Zato se lijekovi nemogu davati prema jedinstvenom tipu. Na primjer, antibiotici (oksitetraciklin, geomicin i dr.) uspješno sprječavaju uzročnika američke i evropske truleži legla, a ne djeluju na nozemozu.
Za liječenje bolesti je potrebno tačno odmjeriti preporučenu količinu lijeka (dozu). Manja količina ne dijeluje uspješno na pčele ili leglo, a veća može uzrokovati trovanje pčela. Bolesti pčela mogu biti zarazne i ne zarazne. Među ovim bolestima se razlikuju bolesti pčela i bolesti pčelinjeg legla. Bolesti legla se mogu razvrstati na bolesti otvorenog i bolesti zatvorenog (poklopljenog) legla. Osim toga, postoje i bolesti matice. Uzročnik bolesti legla ne izaziva oboljenje odraslih pčela i obrnuto. Izuzetak je varoza, gdje se uzročnik bolesti - krpelj, razmnožava se u leglu, a zatim napada odrasle pčele. Međutim, odrasle pčele (radilice, matice i trutovi) mogu biti prenosnici kako bolesti legla tako isto i bolesti odraslih pčela  iz jedne košnice u drugu (ili iz jednog područja u drugo). I preko saća se mogu zaraziti odrasle pčele i leglo.
Bilo bi suvišno ponaosob objašnjavati svaku bolest već odavno sve je rečeno dovoljno je da u GOOGLE pretragu ukucate određenu riječ i za manje od 0,8 sekundi imat će te na raspolaganju niz web stranica na određenu temu.  

 

LIJEKOVI

Kako mi suzbijamo varoou , nametnik koji je mnoge pčelare ostavio bez pčela. Težimo ka organskim lijekovima protiv nametnika;

  1. podnjača zamrežena
  2. mravlja kiselina
  3. oksalna kiselina
  4. ram građevnjak
  5. bienenwahl - organski lijek
  6. koristimo razne pripravke prirodna baza za skidanje varooe sa pčele
  7. vještačkim razrojavanjem grupišemo varoou i sistematski djelujemo

planiramo koristit
- apilife var
- api gard gel
Već dugi niz godina neznamo za zimske gubitke pčela što je možda i pokazatelj koliko se posvetimo pčeli i njenom zdravlju. Dostigli smo takav nivo da varoou držimo pod kontrolom tokom cijele godine , do odgajanja zimski pčela i glavni tremani odvijaju se u augustu  i kada nema legla.
Posebna pažnja posveti se dijagnosticiranju.

.  Odlučili smo se napustiti dosadašnje metode koje mnogi proizvođači zagovaraju na bazi amitraza. Prvi zahvat je bio instaliranje umreženih podnjača sa pokretnom laticom . Šta smo dobili umrženom podnjačom. Lako vršenje diagnostike, tretiranje mravlje kiselinom, odstranjivanje varoe koja je otpala sa pčele a nije uginula .

Košnica detaljno Kompletna LR košnica
04.12.2007.

Pcelarenje

KLIMA U BiH

  U Bosni i Hercegovini su zastupljena razlicita klimatska podrucja , zbog brdovitog reljefa i zbog izlaza na more s juzne strane. Ako gledamo kartu BiH primjeticemo da je u njenom sjevernom djelu klima od umjereno-kontinentalne do kontinentalne. Spustajuci se prema jugu nailazimo na velike planinske masive i najviše planine BiH nalaze oko i južno od linije Sana-gornji tok Neretve-Sutjeska i tu je zastupljena planinska klima , opet iduci prema jugu gdje zemljište prema Jadranu strmo i terasasto pada nailazimo na jadransko-sredozemnu klimu .
Sjeverna polovina bogatija je vodom i šumama i ispresjecana je katkad, dubokim dolinama kojima oticu vode glavnih bosanskih rijeka Bosne, Vrbasa i Une . To daje karakter kontinentalne klime sjevernom djelu BiH , gdje su zime izrazenije , kao i padavine u ljetnom periodu

 

 MED - PRIRODNI IZVOR ZDRAVLJA

Ljudi se sve više okreću alternativnoj medicini kao načinu liječenja bolesti, unatoč velikom napretku sintetičkih lijekova. Vraćamo se prirodi zbog sigurnih, zdravih, iskušanih načina liječenja. Med je jedan od najčišćih proizvoda prirode za promicanje cjelokupnog zdravlja. Ima toliko koristi za zdravlje da ga zaista možemo zvati super hranom. Vrlo je malo namirnica u svijetu koje mogu konkurirati medu kao prirodnom univerzalnom lijeku.

Med ima antibakterijsko djelovanje i prirodni je antioksidans. Govoreći o antioksidansima, što tamniji med to bolje. Prerađeni med je grijan i filtriran čime gubi prirodne hranjive sastojke. Stoljećima se koristi i kao prirodni proizvod za njegu i ljepotu. Med je snažan podizač imunološkog sistema. Neprerađeni med sadrži 27 minerala, 22 aminokiselina i 5000 živih enzima. Pomaže vam u borbi protiv bolesti i regulira probavni sustav. Jedna žličica meda dnevno u čaju ili namazan na kruh je sve što trebate kako bi osjetili njegove prednosti. Tisuće godina upotrebljava ga se i za liječenje rana. Njegova antiseptička svojstva čiste ranu i sprečavaju razmnožavanje bakterija. Pospješuje zacjeljivanje, smanjuje otekline i sprječava infekcije.

Med iz samoposluge vjerojatno neće imati tolike učinke na liječenja rana koliko manuka med. Dokazano je da ta vrsta sadrži najviše antibakterijskih svojstava. Grmovi manuke rastu u Australiji i Novom Zelandu, a kategorizirana je kao zimzelena biljka.

Ako pokušavate smršaviti, med može biti koristan dodatak vašoj prehrani. Za razliku od rafiniranog šećera, med sadrži vitamine i minerale, čega u šećeru nema. Organizam mora iskoristiti svoju zalihu vrijednih hranjivih tvari kako bi probavio rafinirani šećer. Taj proces iscrpljuje i zalihu minerala neophodnih za rastapanje kolesterola i masti. Med pomaže u metabolizaciji kolesterola i masnih kiselina sprečavajući pretilost. Napravite dijetni napitak dodajući med i limun u čašu vode.

Blagotvorna svojstva meda nisu bila strana ni Kleopatri. Ona se redovito kupala u medu i mlijeku kako bi sačuvala svoju mladolikost. Med je i prirodni proizvod za ljepotu i može se upotrebljavati u neograničenim mogućnostima, kao maska za lice ili kosu, regenerator, za hidrataciju kože, a često je i jedan od sastojaka u anti-age kremama.


              Klimatska karta BiH




FLORA U BiH

   Geografski položaj, rašclanjenost reljefa, kao i geološka prošlost BiH daju njenoj flori posebno i osebujno obilježje. Tu se susrecu i ukrštaje dvije velike florne oblasti: euro-sibirska i sredozemna, a prodiru i elementi trece: irano-turanske, te tako floru u BiH karakterizira mnogolikost i šarenilo flornih elemenata. Prema katalozima bosansko-hercegovackog herbara Sarajevskog muzeja utvrdeno je do danas u BiH oko 3.700 vrsta cvjetnica, 60 vrsta papratnjaca, 250 vrsta mahovina, 250 vrsta lišajeva i oko 520 vrsta gljiva, dok su isto tako brojne alge još nedovoljno istražene. Iako to nije potpun broj postojecih vrsta, broj cvjetnica znatno prelazi polovicu ukupnog broja do danas poznatih cvjetnica na Balkanskom poluotoku, za koji se istice da se po obilju biljnih vrsta može mjeriti samo bogatstvom tropskih i suptropskih podrucja. Posebnu karakteristiku flore BiH cini i njena starost, odnosno postojanje veoma starih, reliktnih vrsta, koje su se, posebno povoljnim prilikama, tu sacuvale od najstarijih vremena diluvijalnih glacijacija do današnjih dana.


VEGETACIJA U BiH

   Kao što je flora BiH osebujna i mnogolika, tako se i njena vegetacija odlikuje velikim šarenilom zajednica. Vegetacija BiH, s obzirom na geografske, geološke, klimatske i historijske prilike i uslove pokazuje znatnu horizontalnu i vertikalnu rašclanjenost.Kopneni krajevi u unutrašnjosti Bosne pokazuju veliku slicnost s vegetacijom Sjeverne i Srednje Evrope, dok Hercegovina i Zapadna Bosna s velikim podrucjem krša pokazuju tip vegetacije primorskih i zagorskih krajeva cijelog sredozemlja. Kao što nije moguce ni na cijelom Balkanskom Poluotoku povuci tacnu granicu izmedu karakteristicnih tipova vegetacije, tako ni u BiH nije ta granica jasno izražena. Jedna i druga prelaze vododjelnicu jadranskog i pontskog sliva, miješaju se i cesto stvaraju manje izolirane,ali karakteristicne grupe u unutrašnjosti druge.

           Vegetacijaska karta BiH


Saznajte vise O PCELAMA
i njihovom razvoju










Pripremili smo i bogatu rubliku
O BOLESTIMA PCELA
P C E L A R S T V O   I    P C E L A

  Iz praistorijskih crteža poznato je da su ljudi od najranijih vremena iskorištavali produkte pcela (med i vosak); pcelarstvo je starije od ratarstva i stocarstva, pogotovo od vocarstva i povrtlarstva. Njime su se bavili medu prvima, stanovnici zemalja Dalekog istoka . Sloveni su ga prihvatili i usavršili. Prvi pronalazaci-konstruktori košnica sa pokretnim sacem bili su J. Dzieržon i P. I. Prokopovic, dok je prvi pronalazac centrifuge za med bio D. Hruška.
A. Janša i A. Širah bili su osnivaci i prvi ucitelji pcelarske škole u Becu.

Navedeni klimatsko-vegetacijski uslovi, kao i bogatstvo flore , kao sto pomenusmo 3 700 cvejtnica u BiH ,velike površine prirodnih livada i pašnjaka , te prostrano krško podrucje koje obiluje medonosnim biljem , osiguravaju povoljne prirodne uslove za razvoj pcelarstva u Bosni i Hercegovini . Raznolikost klima i vegetacije , te njihovo kasnije ili ranije sazrijevanje omogucuje i pokretne ispase te poboljsanje kvaliteta i kvantiteta krajnjeg produkta pcelarstva - meda . Ne treba ni pominjati izuzetno cistu prirodu , bogastvo rjecnih tokova te bogastvo raznolikih sumskih vrsta . Sve su to veoma dobre predispozicije za razvijanje pcelarstva kod nas u mnogo vecoj mjeri nego sto je sad zastupljeno

Vapnenasto leglo

Vapnenasto leglo ili askosferoza je zarazna bolest poklopljenog pčelinjeg legla koju prouzročuju plijesni iz roda Ascosphaera. Plije-san proraste tijelo pčelinje ličinke i na kraju je pretvara u tvrdu bjelkastu mumiju nalik grudici vapna. Pčele iznose bolesne ličinke iz stanica saća te ih pčelar opaža na poletištu i ispred košnice kao prve znakove bolesti. Pojavi bolesti pogoduju svi uvjeti koji djeluju nepo­voljno na pčelinju zajednicu i slabe otpornost pčelinjeg legla.
U svjetskoj pčelarskoj literaturi vapnenasto leglo je opisano prvi put 1911. godine, a uzročnik nazvan Pericystis alvei i svrstan u rod Pericystis. Na temelju istraženog razvojnog puta i utvrđenih osobina, godine 1955., uzročnik vapnenastog legla reklasificiran je u novi rod Ascosphaera i preimenovan u Ascosphaera apis. Plijesni iz roda Ascosphaera rastu u obliku tankih niti stvarajući ženski i muški micelij koji spajanjem na krajevima oblikuju rasplodna tijela (ciste) ispunjene brojnim sporama. Već je godine 1934. otkriveno da se na pčelinjem leglu pojavljuju dvije različite plijesni, jedna s malim, a druga s velikim rasplodnim tijelima, koja je kasnije nazvana Asco­sphaera major. Temeljem detaljnog opisa roda Ascosphaera i obje vrste plijesni, A. apis je proglašena primarnim uzročnikom vapnena­stog legla u pčele medarice. A. apis i A. major razlikuju se morfološki i reprodukcijski, te su međusobno neplodne. PlijesanA. apis dobro je prilagođena životu u pčelinjoj zajednici gdje pčele održavaju tempe­raturu legla oko 35° C. A. apis može rasti i na uginulim ličinkama zbog neke druge bolesti, ali ih ne mumificira. Uzročnici vapnenastog legla vrlo su rasprostranjeni i otporni pa dugo preživljavaju u prirodi (na tlu, bilju, u vodi) gdje ostaju zarazno sposobni više desetaka godina. Također, preživljavaju u crijevu i sadržaju mednog mjehura odraslih pčela. Posebice se uspješno održavaju u zalihama peluda i na saću u košnici. Stoga je suzbijanje i liječenje bolesti vrlo otežano.
Vapnenasto leglo u nas prvi je opisao Tomašec godine 1946., kao bolest vrlo blage naravi koja se rijetko javlja te sama od sebe prestaje, ne pričinjavajući znatnije štete pčelinjoj zajednici. O poteškoćama s
vapnenastim leglom kod nas je prvi put izviješteno godine^. i od tada se bolest učestalo pojavljuje. Danas je vapnenasto leglo jedna od najčešćih i najraširenijih bolesti pčelinjeg legla u Hrvatskoj.
Uzročnici vapnenastog legla snimljeni mikroskopom: 1. nit pUjesnina vro0alo\ Pčelinjoj ličinki, povećane 24,: 2. niti plijesni povećane 360x3. 7t!pUesni poiečane 860x; 4. niti plijesni s okruglim rasplodnu,, tijelima povećane 470,: 5. rasplodna tijela povećana 2700,: 6 . pri povećanju od 8000x unutar rasplodnog tijela vide se nakupine spora (Jacobson)
Uzročnici vapnenastog legla ulaze u zdravu pčelinju zajednicu različitim putovima. Primarni izvor zaraze su uginule pčelinje ličinke na čijoj površini su razvijena rasplodna tijela sa sporama uzročnika bolesti. Pčele uglavnom iznose mumificirane ličinke iz stanica saća i izvan košnice nekoliko dana nakon pojave prvih znakova bolesti, dok spore još nisu razvijene. U tom slučaju spore se stvaraju na izbačenim mumijama ispred leta košnica, odakle vjetrom mogu biti raznesene po bližoj i daljnjoj okolici pčelinjaka. Nošene vjetrom, spore mogu dospjeti u nektar, pelud i vodu koji tako postaju sekundarni izvori zaraze. Skupljajući nektar, pelud ili vodu onečišćenu sporama, pčele ih unose u košnice i prenose ličinkama prilikom hranjenja. Pelud izvrsno služi kao nositelj spora i jedan je od najvažnijih izvora i putova zaraženja. Utvrđeno je da spore u peludu preživljavaju najmanje 12 mjeseci. Zaražene matice također mogu prenositi i širiti spore uzročnika vapnenastog legla. Pčelari mogu prenositi i širiti bolest unošenjem matica, radilica, te poklopljenog i nepoklopljenog legla iz zaražene u nezaraženu zajednicu. Ako iz bilo kojeg razloga pčele ne odstrane mumificirane ličinke iz košnice dok su još bijele, na njihovoj površini stvaraju se spore koje pčele raznose po saću i dijelovima košnice. Unutar košnice uzročnike bolesti prenose odrasle pčele. Spore se nalaze u mednom mjehuru i crijevu odraslih pčela otkuda se prenose ličinkama i drugim pčelama putem predaje odnosno socijalne izmjene hrane. Mogućnost preživljavanja uzročnika u srednjem crijevu pčele, vjerojatno je uzrok česte pojave bolesti u istoj zajednici svake godine. Spore se dobro održavaju u medu, odakle ih je moguće izolirati i uzgajati u kulturama i nakon 15 godina. Od košnice do košnice spore prenosi i pčelar: zamjenom saća, priborom, prihranjivanjem zaraženim medom i peludom, pojačavanjem ili pripajanjem pčelinjih zajednica, iskucancima i ostalim radovima na pčelinjaku. Selidbe pčelinjih zajednica na pašu također su povećale mogućnosti širenja bolesti.
Od vapnenastog legla obolijevaju tri do pet dana stare ličinke koje se zaraze putem hrane, ali je zaraženje moguće i preko kože. Prema najčešćem tumačenju, progutane spore proklijaju u crijevu zaražene
ličinke i prodiru kroz stijenku crijeva u tijelo ličinke. Bjelkaste niti plijesni posve prorastu cijelo tijelo ličinke pa ona na kraju ugine, obično dva dana nakon ispružanja i poklapanja. No, novija istraživa­nja ukazuju na ulazak uzročnika vapnenastog legla kroz kožu ličinke pri čemu grinja varoa služi kao prenositelj i unositelj spora u pčelinju ličinku. Ubadanjem Učinaka i kukuljica, varoa može unijeti uzročnika starijim pčelinjim razvojnim oblicima koji su, inače, otporniji na bolest. Iz takvih zaraženih kukuljica razvijaju se mlade pčele s teškim promjenama na letnom mišićju zbog kojih ne mogu letjeti.
Vapnenasto leglo napada radiličko i trutovsko leglo. Znakovi bolesti pojavljuju se na leglu oko 6 -14 dana nakon zaraženja. Uginula i hifama proraštena ličinka je u početku bjelkasta i mekana, a zatim postaje svijetložućkasta i gnjecave konzistencije. Kasnije se ličinke osuše i postaju tvrde i skvrčene mumije, nalik grudicama krede, koje mogu posivjeti ili pocrnjeti, ako se na njihovoj površini razviju rasplodna tijela. Takvi ostaci uginulih Učinaka mogu se nalaziti u poklopljenim i otklopljenim stanicama sača. Opaženo je da pčele izbacuju bolesne ličinke dva do tri dana nakon pojave prvih znakova bolesti. Kod teško zaraženih zajednica puno stanica ostaje pokloplje­no, premda mumije mogu biti nađene i u poklopljenim i u otkloplje­nim stanicama. Strese li se saće u kojem ima starog vapnenastog legla, jasno se čuje kako tvrde Učinke udaraju u stijenke stanica. Kad je puno propalih Učinaka, pčele nagrizaju poklopce stanica s propalim le­glom, ali ih ne stižu sve ukloniti, pa pčelar pri pregledu zajednice lako može uočiti mumificirane bjelkaste ličinke u stanicama saća. Tada se već i na podnici nalazi puno izbačenih mumija različite boje, od bijele, zelenkastosive do crne.
Pčele otkrivaju i uklanjaju bolesne ili uginule ličinke prije nego što stručnjak ili pčelar može uočiti znakove bolesti. No, izostanak mumi­ficiranih Učinaka na podnici ne mora uvijek značiti da zajednica ne boluje od vapnenastog legla. Utvrđeno je da, ako je pčelinja zajednica jedanput zaražena uzročnikom vapnenastog legla, po prestanku vid­ljivih znakova bolesti spore ostaju žive na saću i u povoljnim uvjetima ponovno prouzročuju pojavu bolesti. Budući da uzročnik može pre­življavati i prezimiti u crijevu i mednom mjehuru pčele te u medu, velike su mogućnosti dugotrajnog održavanja uzročnika u pčelinjoj zajednici i košnici. Ponekad ličinke progutaju spore s hranom, a da se bolest ne razvije, iako razvoj plijesni na njihovim izmetinama doka­zuje prolazak uzročnika kroz crijevo ličinke. Dakle, nazočnost uzroč­nika vapnenastog legla u ličinki ne znači neizostavnu pojavu bolesti. To ukazuje da je biološko stanje zajednice odlučujuće za razvoj i pojavu vapnenastog legla. Osim uzročnika bolesti, očito su potrebni i određeni povoljni čimbenici za pojavu vapnenastog legla u pčelinjim zajednicama.
U sjevernoj Zemljinoj polovici vapnenasto leglo se pojavljuje od mjeseca travnja do listopada, a najčešće tijekom mjeseca svibnja i lipnja. Iako pčelinja zajednica rijetko kad ugine zbog vapnenastog legla, vrlo često toliko oslabi da nije sposobna prikupiti dostatno hrane za prezimljenje, a kamoli proizvesti višak meda pčelaru. Naime, gubitkom Učinaka smanjuje se i broj skupljačica, a time i prinosi meda. Zbog vapnenastog legla snaga zajednice može biti umanjena za približno 23 posto, skupljački kapacitet za blizu 49 posto, a prinosi meda za oko 1 - 5 posto. Loše preživljavanje zajednica tijekom zimovanja također može biti posljedica vapnenastog legla, prouzro­čena smanjenjem udjela mladih pčela radilica tj. pčela dugog života.
Čimbenici koji pospješuju razvoj i pojavu vapnenastog legla su brojni i razlikuju se u različitim zemljopisnim područjima, te bi ih valjalo istraživati ponaosob. Međutim, svi imaju istu posljedicu - stres pčelinje zajednice. Stresno stanje pčelinje zajednice očituje se u smanjenoj obrambenoj sposobnosti zajednice i pojedinih njezinih članova, s istodobnim povećanjem prijemljivosti za bolest. Dakle, razvoj i pojava vapnenastog legla ovise o biološkom stanju pčelinje zajednice, te o uvjetima u košnici i izvan nje.
Najčešće se vapnenasto leglo opisuje kao bolest sjevernih, hladnih i vlažnih krajeva. No, utvrđeno je da i južna, topla i suha klima jednako pogoduje pojavi vapnenastog legla. Iako je dokazano da pothlađivanje Učinaka nije uvijek preduvjet za razvoj vapnenastog legla, brojni istraživači i dalje tvrde da uzročnik najuspješnije raste na pothlađenoj i oslabljenoj ličinki, za stoje dostatno i malo smanjenje temperature od fizioloških 35° C. Pojavu vapnenastog legla i u toplim klimatskim područjima tumače privremenim manjkom odraslih pče­la, iz bilo kojeg razloga, što ima za posljedicu nedostatno grijanje legla. Zbog toga, najveća je mogućnost za pothlađivanje legla u rano proljeće kad se zajednice tek razvijaju, a posebice kod trutovskih Učinaka, budući da su one uglavnom smještene na krajnjim dijelovi­ma legla, odnosno saća. U krajevima s hladnim i vlažnim proljetnim vremenom bitan je omjer odraslih pčela njegovateljica i legla. Opaže-na je češća pojava vapnenastog legla u zajednicama koje se naglo razvijaju u proljeće i kod kojih je više legla u odnosu na broj odraslih pčela. Najveća je mogućnost pothlađivanja u najmanjim zajednicama zbog malog kapaciteta grijanja legla i razmjerno velike površine. Vjerojatno se zato vapnenasto leglo često javlja u pokusnim košnica­ma za promatranje i nukleusima. Neki smatraju da su tamnije pasmine pčela prijemljivije za vapnenasto leglo, najvjerojatnije zbog njihove velike sklonosti rojenju s posljedicom napuštanja legla. Međutim, općenito se smatra da se pojedine pasmine pčele, vjerojatno, razlikuju po otpornosti na vapnenasto leglo, ali to svojstvo nije povezano s bojom pčele. Zajednice s nedovoljno zaliha peluda ili s peludom starijim od godine dana osjetljivije su na vapnenasto leglo. Razvoju vapnenastog legla pridonosi i staro, tamno saće služeći kao pričuva spora. Pojavi vapnenastog legla također pogoduje slabo strujanje zraka u košnici, iscrpljenost zimskih zajednica, zračna onečišćenja, nasljedni čimbenici, vlažna hrana i česta manipulacija zajednicama. Pojedinci smatraju da se vapnenasto leglo učestalije pojavljuje u pčelinjacima koji se ne sele. To se tumači kao posljedica stalnog održavanja spora uzročnika bolesti u okolini pčelinjaka koji, na taj način predstavlja trajni izvor zaraze. Neki, pak, tvrde da je pojava vapnenastog legla učestalija u selećim pčelinjacima. Kako je uzročnik vapnenastog legla stalno nazočan u pčelinjim zajednicama, stresni učinak selenja pospješuje pojavu bolesti.
Također je zamijećena i uzročno-posljedična veza drugih pčelinjih bolesti i vapnenastog legla. Izviješteno je o teškim slučajevima vapne­nastog legla u zajednicama koje su prethodno bile oslabljene akarozom, pčelinjom paralizom, američkom i europskom gnjiloćom pčelinjeg legla i prehlađenim leglom. Zajednice oboljele od mješinastog legla su
također pogodne za razvoj vapnenastog legla. Vapnenasto leglo izrazi­to često se pojavljuje u zajednicama napadnutim varoama. Varoa fizički oštećuje ličinke i sisanjem hemolimfe umanjuje razinu urođenog imu­niteta, kao i otpornost cijele pčelinje zajednice, te služi kao prenositelj i unositelj spora. U pčela napadnutih varoama utvrđeno je smanjenje zapremnine hemolimfe i proteina u njoj te drugih čimbenika koji igraju ključnu ulogu u zaštiti pčela od bolesti. Stoga se u zajednicama napadnutim varoama često razvijaju virusne i bakterijske bolesti, a pojava vapnenastog legla gotovo je neminovna.
Mnogi stručnjaci su smatrali daje pretjerana uporaba antibiotika, poglavito oksitetraciklina, za suzbijanje američke i europske gnjilo-će, najviše pridonijela naglom širenju i učestaloj pojavi vapnenastog legla u svijetu. Međutim, utvrđeno je da liječenje oksitetraciklinom ne pogoršava kliničku sliku bolesti, ali niti ne suzbija znakove vapnena­stog legla. No, poljski stručnjaci su dokazali da prekomjerna uporaba antibiotika fumagilina za suzbijanje nozemoze pospješuje razvoj vapnenastog legla. Naime, ako se daju u prevelikoj količini i prečesto, antibiotici mogu izazvati ugibanje najmlađeg pčelinjeg legla. Primje­njivani čak i u manjoj količini, antibiotici narušavaju fiziološki razvitak i slabe pčelinje leglo što umanjuje otpornost prema uzročniku vapnenastog legla. Na pčelinje leglo nepovoljno djeluju i sulfonamid-ski lijekovi kao i svi ostali. Stoga je mišljenje većine svjetskih pčelarskih stručnjaka da valja smanjiti uporabu antibiotika, točno utvrditi količinu primjene i koristiti ih samo za suzbijanje bolesti, a nikako zbog "preventivnog" sprječavanja pojave bolesti.
U traženju uzroka učestale pojave vapnenastog legla posljednjih godina u Hrvatskoj, naglašena je mogućnost štetnog učinka preko­mjerne i prečeste uporabe antibiotika u našem pčelarastvu, te njihove nabavke i primjene bez nadzora stručnjaka. Stihijski i nekontrolirani uvoz matica neprovjerenih osobina i nepoznate sposobnosti prilagod­be na naše klimatsko-pašne i tehnološke uvjete pčelarenja znak je, gotovo, nepostojanja planske selekcije i uzgoja matica u nas. Prilikom uvođenja matica s nepoznatim genetskim materijalom u naše pčelinje zajednice, moguća je pojava nepoželjnih osobina u potomaka, kao što je neodgovarajuće higijensko ponašanje pčela radilica. Naime, utvrdeno je da su pčele koje dobro održavaju čistoću košnice manje prijem-ljive za vapnenasto leglo. Takve pčele marljivo čiste stanice saća i izbacuju uginule ličinke prije nego se na njima razviju spore uzročni­ka, uklanjajući tako primarni izvor zaraze. Naša samorodna kranjska pčela poznata je po održavanju legla i košnice vrlo čistima. Međutim, uvoz matica drugog podrijetla i pasmina, čije pčele radilice lošije ili uopće ne održavaju čistoću u košnici, omogućava pojavu pčelinjih zajednica prijemljivijih za uvjetne bolesti kao stoje vapnenasto leglo. Izrazito puno slučajeva vapnenastog legla u Hrvatskoj zabilježeno je 1985. godine, a posebice u južnim krajevima, gdje su utvrđeni i prvi slučajevi varooze. Tada se prvi put posumnjalo na mogućnost neke povezanosti varooze i učestale pojave vapnenastog legla. Stresno djelovanje napada varoa na pčelinju zajednicu uvelike se pojačava primjenom agresivnih lijekova za suzbijanje varooze. Osim što su lijekovi za suzbijanje varooze sami po sebi štetni za leglo i pčele, pčelari ih, u strahu od te bolesti, prečesto i prekomjerno primjenjuju, što još više pogoršava njihov štetan učinak na pčelinju zajednicu. Za očekivati je da su takve zajednice podložnije razvoju vapnenastog legla. Konačno, vapnenasto leglo češće se pojavljuje na pčelinjacima čiji vlasnici često ili čak prekomjerno primjenjuju lijekove protiv varooze. Pokazalo se da i najnoviji lijekovi protiv varooze, čak i u terapijskim dozama, još više pogoršavaju štetne učinke napada varoa i time smanjuju humoralnu i celularnu obrambenu reakciju pčele. Stoga su pčele napadnute varoama i liječene akaricidima izrazito prijemljive zadruge pčelinje bolesti. Štetan utjecaj akaricida može se objektivno procijeniti mjerenjem aktivnosti detoksikacijskih enzima miješanih funkcija u ličinkama i pčelama. Tako je potvrđena uzročno-posljedična povezanost primjene akaricida, posebice sintetskih in­sekticida s djelatnom tvari fluvalinatom i učestale pojave vapnena­stog legla u našim uvjetima pčelarenja. Zbog svojih fizikalno-kemij-skih svojstava, većina lijekova koji se primjenjuju za suzbijanje varooze nakuplja se u pčelinjem vosku, dok se u medu manje odlažu. U najvećoj mjeri u vosku zaostaje liposolubilni (topiv u mastima) fluvalinat, budući daje pčelinji vosak mješavina estera viših masnih kiselina i viših jednovaljanih alkohola. Time se pčelinja zajednica dugotrajno ili stalno izlaže subtoksičnom odnosno subletalnom djelovanju insekticida na što su posebice osjetljivi svi razvojni oblici pčelinjeg legla. Količine zaostataka fluvalinata u vosku dovoljno su velike da štetno djeluju na pčelinje leglo i predisponiraju ga uvjetnim bolestima, kao stoje vapnenasto leglo, ali su nedovoljne da bi uništile varoe. To omogućuje razvoj rezistencije u varoa što je još jedna štetna posljedica djelovanja fluvalinata nakupljenog u pčelinjem vosku.
Uzročnici vapnenastog legla su posvuda rasprostranjeni i stvaraju vrlo otporne spore koje u prirodi preživljavaju više od 40 godina. Zbog toga je sprječavanje i suzbijanje bolesti otežano, a liječenje i izlječenje oboljelog pčelinjeg legla samo privremeno. Liječenjem oboljelih za­jednica ne uklanjaju se uzročnici iz okoline pčelinjaka, pa ih pčele ponovno unose u košnice s peludom, nektarom i vodom, te ukoliko su pogodni uvjeti, ponovno izazivaju bolest. Stoga bi se sprječavanje i suzbijanje vapnenastog legla trebalo temeljiti na jačanju opće otporno­sti pčelinjih zajednica i na povremenoj raskužbi saća u košnici. Očito da je selekcija otpornih sojeva pčela najvjerojatnija mogućnost sprječava­nja i suzbijanja vapnenastog legla. U selekcijskom uzgoju pčela otpor­nih na vapnenasto leglo provodi se vrlo jednostavna provjera njiho­vog higijenskog ponašanja. Izreže se komad zaleženog saća s poklop­ljenim pčelinjim leglom veličine 4x5 cm i stavi u hladionik tijekom noći da sve kukuljice uginu. Sljedećeg dana izrezano saće se ugrije i smjesti na isto mjesto u okvir s leglom. Tijekom sljedeća tri dana pčele radilice trebaju skinuti poklopce i ukloniti propale kukuljice. Ako to obave za 24 sata, znači da im je sklonost čišćenju tj. higijenskom ponašanju vrlo visoka. Pčele koje to učine tijekom 48 sati još se mogu uzeti za daljnju selekciju. One pčelinje zajednice kojima je za to potrebno 72 sata nisu selekcijski pogodne, iako su također u praktič­kim uvjetima otporne na bolest. Dakle, potrebno je planskim odabi­rom uzgojiti otporne pčele koje, unatoč nazočnosti uzročnika i pogod­nim uvjetima za razvoj bolesti, ne obolijevaju od vapnenastog legla. U međuvremenu, prijeko je potrebno sprječavati pojavu svih čimbe­nika koji pospješuju razvoj bolesti.
Radi sprječavanja pojave vapnenastog legla, pčelinje zajednice moraju biti u dobrom biološko-uzgojnom stanju. To znači da zajedni­ce moraju biti jake, s onoliko okvira u plodištu koliko pčele mogu dobro pokriti. Košnice moraju biti suhe, s dobrim prozračivanjem, prostranim letima i ne izložene prejakom suncu. Matice pčelinjih zajednica, koje su sklone vapnenastom leglu, valja zamijeniti mladim, uzgojenim u zdravim zajednicama. Iskustvo danskih pčelara može poslužiti kao uspješan primjer. Na pčelinjacima s učestalom pojavom vapnenastog legla matice su zamijenjene selekcioniranim maticama, uzgojenim iz zajednica otpornih na vapnenasto leglo. Vapnenasto leglo je suzbijeno, a zajednice sa selekcioniranim maticama imale su prosječno više okvira s leglom i veće prinose meda od zajednica s neselekcioniranim maticama. Provjera otpornosti ili prijemljivosti za bilo koju bolest, pa tako i vapnenasto leglo, znatno je uspješnija ako se provodi na pčelinjim zajednicama s umjetno osjemenjenim matica­ma. Time se otklanjaju odstupanja koja postoje u prirodno sparenih matica zbog sparivanja s više trutova iz pčelinjih zajednica nepozna­tih i različitih svojstava. U bespašnom razdoblju potrebno je osigurati dostatne količine odgovarajuće hrane, posebice bjelančevinaste. Pri­mjerice, vapnenasto leglo nikad nije utvrđeno u dobro razvijenim matičnjacima s dostatnom količinom matične mliječi. To znači da smanjeno izlučivanje matične mliječi iz mliječne žlijezde pčela radi­lica, bilo kojeg uzroka, smanjuje otpornost pčelinjih Učinaka prema vapnenastom leglu. U zalihama peluda u saću (tzv. pčelinjem kruhu) jakih pčelinjih zajednica nalaze se pojedine antagonističke plijesni koje mogu sprječavati rast uzročnika vapnenastog legla. Naprotiv, u mikroflori pčela radilica iz bolesnih i izgladnjelih zajednica ili izlo­ženih pesticidima prevladavaju kvasci koji su pokazatelj stresnog stanja. Također, utvrđena je sposobnost nekih, još nerazvrstanih, bakterija da, barem in vitro, usporuju rast uzročnika vapnenastog legla. To bi moglo omogućiti biološko suzbijanje bolesti. Higijenske pčele, sklone i uspješne u otkrivanju i uklanjanju bolesnih i uginulih Učinaka, temelj su otpornih pčelinjih zajednica i najpouzdanija mo­gućnost biološkog sprječavanja i suzbijanja vapnenastog legla.
Izbor i primjena ljekovitih tvari za suzbijanje vapnenastog legla ograničena je i time što spore uzročnika imaju gustu ovojnicu koja im pomaže u zaštiti od kemikalija i organskih tvari, a njihov niski metabolički stupanj čini ih vrlo otpornim na vanjske utjecaje. Stoga su spore, primjerice, otporne na20-postotoni formalin. Liječenje vapne-
nastog legla pokušano je s puno tvari, ali se većina pokazala neučin­kovitim i otrovnim za pčele ili zamršenim za primjenu.
Raskužba saća timolom je jedan od prvih načina suzbijanja vapne­nastog legla u nas. Međutim, tijekom primjene timola na pčelinjaku, zamijećeni su uznemirenost pčela i napuštanje saća posipanog timo­lom, pojava grabeža, te nepravilnost u nesenju jaja matice. Povrh toga, u prodaji se pojavljivao timol neujednačene kakvoće pa je bilo dosta poteškoća u njegovoj primjeni.
Japanski stručnjaci prvi su proizveli i registrirali lijek za suzbijanje vapnenastog legla Yukoluck-A. To je raskužno sredstvo s djelatnom tvari triklorizocianurnom kiselinom, koja u doticaju s vodom osloba­đa klor i kisik koji uništavaju uzročnika vapnenastog legla. U prodaji se Yukoluck-A nalazi u obliku sitnih bijelih granula koje sadrže više od 93 posto djelatne tvari. Primjena Yukoluck-A u zajednici potiče radilice na pojačano izbacivanje uginulih Učinaka, maticu na nesenje jaja, a skupljačice na pojačano skupljanje nektara. Raskužuje saće uništavajući uzročnike bolesti i uskoro dovodi do nestanka znakova vapnenastog legla.
Liječenje se provodi raskužbom saća u napučenim košnicama. Odgovarajuća doza lijeka stavlja se u plitku plastičnu ili staklenu posudu koju je najbolje postaviti u hranilicu u poklopcu ili na okvire prekrivene djelomično jutenom krpom, dakle u što viši dio unutar košnice gdje pčele nemaju izravan pristup. Radi što pravilnije raspo­djele plinova unutar košnice, uputno je osigurati dostatno praznog prostora. U LR košnici to se postiže postavljanjem praznog nastavka, polunastavka ili hranilice u poklopcu sa zbježištem. U AŽ košnici posuda s lijekom se objesi na najviše mjesto u prostoru između venti­lacijske mreže i vrata košnice, a izolacija izvadi. Na svaki gram lijeka dodaje se 50 ml čiste i hladne destilirane vode (pH 5,7 - 7,5). Košnicu s lijekom potrebno je dobro zatvoriti tako da nema nikakvih pukotina. Ostaje otvoreno samo leto košnice. Djelovanje Yukolucka-A traje oko tjedan dana, nakon čega postupak valja ponoviti. Kod jako uznapredo­vale bolesti, nužna su 3 - 4 uzastopna ponavljanja liječenja da bi znakovi bolesti prestali. Radi sprječavanja pojave bolesti tijekom razdoblja u kojem se obično javlja ili u slučaju pojave na okolnim pčelinjacima,
preporučuje se nekoliko puta primijeniti lijek, svakih 7-10 dana. Otopinu lijeka ne smije se prskati izravno po košnici, saću ili pčelama.
Doza (količina) lijeka određuje se prema veličini košnice. Na svakih 40 litara prostora daje se po gram lijeka u 50 ml vode. Tako je za pčelinju zajednicu u standardnom LR nastavku (zapremnine oko 42 litre) odgovarajuća doza lijeka gram, u dva nastavka 2 grama i u tri nastavka 3 grama. Pčelinjoj zajednici u standardnoj AŽ košnici (zapremnine oko 115 litara) potrebna su 2,5 grama lijeka.
Najpovoljnija temperatura u košnici za primjenu lijeka je 35° C. Takvu temperaturu održava jaka pčelinja zajednica koja uzgaja leglo. Pri toj temperaturi raskužni plinovi dobro isparavaju. Ne preporučuje se primjena lijeka pri temperaturama vanjskog zraka ispod 10° C i iznad 30° C, jer bi u takvim uvjetima isparavanje plinova bilo ili nedovoljno za raskužbu ili preobilno što bi štetilo pčelinjoj zajednici. Prilikom primjene lijeka u vruće godišnje doba, preporučljivo je osigurati hladovinu na pčelinjaku. Za jakog unosa nektara primjena se ne preporučuje, jer med može poprimiti miris klora.
Pčelar mora ostati na pčelinjaku prvih nekoliko sati nakon davanja lijeka radi pravodobne i odgovarajuće intervencije u slučaju pojave nekih popratnih zbivanja u pčelinjim zajednicama. Naime, tri sata nakon početka aplikacije razvija se najveća količina plina, što može poremetiti uobičajene aktivnosti pčela. Pri koncentraciji plina od 5 ppm (jedinica volumena plina na milijun jedinica volumena zraka unutar košnice) pčele su uznemirene i pojačano zuje, pri 10 ppm uznemireno i u većem broju lete oko košnice, a pri 10 - 15 ppm pčele puze po stijenkama košnice i masovno je napuštaju. Ako se koncen­tracija podigne iznad 30 ppm kroz duže vrijeme, to može izazvati i ugibanje pčela. Primijeni li se prevelika doza lijeka i pčele burno reagiraju opisanim popratnim pojavama, treba hitno otvoriti vrata ili poklopac košnice kako bi preko ventilacijske mreže izašao suvišak plina. Kad se pčele umire, košnica se zatvori i obično više nema nikakvih neželjenih posljedica. Inače, četiri sata nakon početka apli­kacije lijeka koncentracija plina se ustali na 1 - 2 ppm, pa se pčele umire. Ako su napustile košnicu, vraćaju se unutra i nastavljaju nesmetano sve životne aktivnosti. Radi sprječavanja pojave grabeža, preporučljivo je započeti s davanjem lijeka po svršetku dnevnih aktivnosti pčela i dati ga svim pčelinjim zajednicama na pčelinjaku.
Med i ostali pčelinji proizvodi koji se dobivaju tijekom primjene lijeka, nisu štetni po ljudsko zdravlje. Najveći izmjereni ostaci klora u medu za aplikacije lijeka, manji su od količine klora u vodovodnoj pitkoj vodi. Prilikom rukovanja lijekom valja izbjegavati izravan dodir, jer klor oštećuje oči, sluznice i kožu. Lijek treba čuvati u originalnoj ambalaži na suhom, hladnom i mračnom mjestu te izvan dohvata djece. Pravilno uskladišten lijek ima rok valjanosti 3 godine. Izdaje se bez recepta.
Za suzbijanje vapnenastog legla u nas se još primjenjuje i Askoci-din u kojem je djelatna tvar ista kao u Yukolucku-A. Međutim, osim djelatne tvari, Yukoluck-A sadrži posebni stabilizator koji osigurava sporije otpuštanje klora. Time se umanjuje mogućnost pojave neželje­nih posljedica koje bi mogle izazvati naglo oslobođene prevelike koncentracije klora. Askocidin ne sadrži takav stabilizator, što valja uzeti u obzir prilikom primjene tog lijeka. Inače, Askocidin se primje­njuje u istoj dozi i na isti način kao i Yukoluck-A.
Nistatin je jedini antibiotik koji se u nas primjenjuje za liječenje vapnenastog legla. To je polienski makrolidni antibiotik s fungistatičkim i fungicidnim djelovanjem. Nistatin se primjenjuje u hrani za pčele i prskanjem saća s bolesnim leglom. Saće s vapnenastim leglom i unutra­šnjost košnice bolesne zajednice prska se 0,5-postotnom vodenom su­spenzijom Nistatina (5 grama na litru vode) dva puta u razmaku od 5 do 7 dana. Istodobno se pčele prihranjuju šećernom otopinom koja također sadrži Nistatin (5 grama na litru šećerne otopine). Ljekovita otopina daje se tri puta po pola litre svakog drugog dana. Postupak valja ponoviti nakon 7 dana poslije nestanka znakova vapnenastog legla. Primjenom masno-šećernog tijesta s dodatkom peludnog nadomjeska i Nistatina postiže se sporije uzimanje lijeka tijekom dužeg razdoblja. Na taj način nije potrebno višekratno davanje lijeka, a dodatak peludnog nadomjeska jamstvo je da će pčele radilice dostaviti lijek leglu kojemu je i namijenjen.
Za suzbijanje vapnenastog legla mogu se primjenjivati i konzer-vansi: natrijev propionat i askorbinska kiselina (vitamin C) koji se rabe za konzerviranje živežnih namirnica. Po gram navedenih tvari
umiješa se u pola kilograma medno-šećernog tijesta ili uobičajnog peludnog nadomjeska i daje tri puta s razmakom od tjedan dana. Pozitivni učinak tih tvari, posebice vitamina C. u suzbijanju vapnena­stog legla temelji se na povećanju opće otpornosti pčelinje zajednice, a ne na izravnom djelovanju na uzročnika bolesti.
Za raskužbu pčelinjaka i okolnog prostora može se primijeniti prskanje s 2-postotnom otopinom modre galice ili nekog drugog fungicidnog preparata.

pcela

mojepcelarenje
<< 08/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


Kontakt




?



MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
125057

Powered by Blogger.ba